Nakon pjesničkog proboja, Tove piše roman koji oduševljava književnu javnost. Ovjenčana je lovorikama i sva su joj vrata odjednom otvorena. Međutim, u privatnom životu, rastrgana je između snažnog poriva za materinstvom i udobne sigurnosti u braku s puno starijim kulturnim uglednikom.

Kao uvijek, ona odluke donosi brzo, ne želi čekati, i upušta se u novu vezu u kojoj ostvaruje puninu obiteljskog života. Čini se da je sve posloženo upravo kako treba – karijera, materijalni status, osobna sreća. Ali…

I upravo ovo „ali“ čitavu tu pastoralnu sliku okreće naglavce i Tove se na najružniji način suočava sa svojim unutrašnjim demonima.

Nakon neopreznog eksperimentiranja s opijatima dovodi se u stanje ovisnosti s kojom će, nakon mučne i grčevite borbe, izići na kraj… Ili možda neće..?

„Ovisnost“ je treći i posljednji dio Kopenhaške trilogije u kojem nas Tove Ditlevsen još jedanput zadivljuje svojim elegantnim stilom, iskrenošću i snagom pronicanja u najskrivenije kutke intime.

U vremenu koje slavi Elenu Ferrante, tegobne sudbine radničkih djevojčica iz "Napuljske tetralogije" i beskompromisni prikaz "loše majke" u Mračnoj kćeri, Tove Ditlevsen je osvježenje sasvim druge vrste: njezina je proza bez poze; bez utjehe odmaka u fikciju. Ditlevsen uistinu prakticira radikalnu iskrenost, piše o onome što je živjela, i to prije šezdeset godina. Sama je sebi tema, ali koji pisac nije? Lako je postati ekstatičan oko Tove Ditlevsen, još lakše duboko uznemiren. (...) Ditlevsen ne ostavlja prostor za moraliziranje, nema se što moralizirati nad nekim tko sve prizna. Ako nas ičemu uči njezina proza, onda nas uči tome da su ljudi kompleksna stvorenja, žene osobito, a da je feminističko oslobađanje ponekad (sebi) priznati sve najgore (o sebi). Čitatelj, paradoksalno, nije zgrožen nad time što je činila djeci, uglavnom je zgrožen time što je činila sebi, ali Tove je, možda više od svega, bila i ostala dijete koje žudi za ljubavlju majke. (...) – Tanja Tolić, Jutarnji list

Autoričino nemilosrdno samopropitkivanje čitatelji će smatrati šokantnim i vrijednim divljenja. – Booklist

Lijepo napisana kronika za marginalizirane. – Patti Smith

Tove Ditlevsen (1917-1976) jedna je od najvažnijih, najpoznatijih i najosebujnijih autorica danske književnosti 20. stoljeća. Objavila je više od trideset knjiga (romane, zbirke pjesama i kratkih priča te memoare) od kojih je velika većina autobiografska. Iako je kao desetogodišnjakinja počela pisati pjesme, pozornost kritike i čitateljske publike privukla je romanom o zlostavljanju djece, "Dijete je povrijeđeno" (Man gjorde er barn fortæd), 1941. godine. Među njezinim knjigama ističe se "Kopenhaška trilogija" memoarske proze, "Djetinjstvo" (Barndom), "Mladost" (Ungdom) i "Ovisnost" (Gift) objavljena u razdoblju 1967. do 1971. godine te romani "Lica" (Ansigterne, 1968) i "Vilhelmova soba" (Vilhelms værelse,1975).

U dobi od pedeset osam godina, Ditlevsen je počinila samoubojstvo tabletama za spavanje. Posljednjih godina doživljava preporod, posebice među novim generacijama mladih žena. U književnom ozračju u kojem je ispovjedaonica ponovo legitimna, Ditlevsen svojim ranjivim i ponekad brutalno iskrenim opisima vlastita života i obiteljskih odnosa istražuje poznata i uvijek relevantna životna pitanja. Posljednjih je godina zbog velike potražnje u Danskoj objavljen čitav niz novih i nanovo tiskanih izdanja njezinih knjiga, a kazališna predstava TOVE! TOVE! TOVE!, postavljena na daske Danskoga kraljevskog teatra, doživjela je golem međunarodni uspjeh.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.