„Svijet slomi svakoga…“ – cinično se i osobnoj sudbini u lice nacerio veliki Ernest Hemingway. U „Vilhelmovoj sobi“ Tove Ditlevsen se tihom snagom i odlučnošću bori upravo s takvim svijetom, žudeći za konačnim srazom s vlastitom kobi.

Lise i Vilhelm međusobno se proždiru u dugogodišnjem toksičnom braku u kojemu se suprug, iako ugledan novinski urednik, ne može nositi s nabujalom književnom slavom svoje životne družice. Stoga u nekom od brojnih pijanstava grabi svoj kofer i nestaje u naručju priležnice Mille, priučene frizerke i povremenog fotomodela. Vilhelmova soba ostaje prazna i ta prijeteća pustoš dodatno razara za stvarni svijet potpuno nesposobnu Lise. Zbog toga ona, nakon nekog vremena, u novinama u kojima je urednik bio njezin odbjegli muž, objavljuje oglas da traži muškarca. Očekivano, s obzirom da ta objava nimalo ne sliči nečemu što se može skrovito složiti na novovjekom Tinderu, malograđanska je javnost Kopenhagena silno znatiželjna i uzbuđena. Bilo kako bilo, mladi i bezlični Kurt useljava u Vilhelmovu sobu….

Ditlevsen je i u ovoj psihološkoj drami stilski besprijekorna. Čitatelju ne dopušta zamor od teksta, a duboke introspektivne opise sjedinjuje s bergmanovskim dijalozima i atmosferom. I putuje svome kraju „poput zvijezde što se njiše na srebrnoj niti…“

Tove Ditlevsen (1917-1976) jedna je od najvažnijih, najpoznatijih i najosebujnijih autorica danske književnosti 20. stoljeća. Objavila je više od trideset knjiga (romane, zbirke pjesama i kratkih priča te memoare) od kojih je velika većina autobiografska. Iako je kao desetogodišnjakinja počela pisati pjesme, pozornost kritike i čitateljske publike privukla je romanom o zlostavljanju djece, "Dijete je povrijeđeno" (Man gjorde er barn fortæd), 1941. godine. Među njezinim knjigama ističe se "Kopenhaška trilogija" memoarske proze, "Djetinjstvo" (Barndom), "Mladost" (Ungdom) i "Ovisnost" (Gift) objavljena u razdoblju 1967. do 1971. godine te romani "Lica" (Ansigterne, 1968) i "Vilhelmova soba" (Vilhelms værelse,1975).

U dobi od pedeset osam godina, Ditlevsen je počinila samoubojstvo tabletama za spavanje. Posljednjih godina doživljava preporod, posebice među novim generacijama mladih žena. U književnom ozračju u kojem je ispovjedaonica ponovo legitimna, Ditlevsen svojim ranjivim i ponekad brutalno iskrenim opisima vlastita života i obiteljskih odnosa istražuje poznata i uvijek relevantna životna pitanja. Posljednjih je godina zbog velike potražnje u Danskoj objavljen čitav niz novih i nanovo tiskanih izdanja njezinih knjiga, a kazališna predstava TOVE! TOVE! TOVE!, postavljena na daske Danskoga kraljevskog teatra, doživjela je golem međunarodni uspjeh.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.