Simbolizam – umjetnički, intelektualni i duhovni pravac – krajem 19. stoljeća zahvatio je sve umjetničke grane od književnosti i glazbe, preko likovnih umjetnosti do kazališta. Nakon što je kao pravac okrenut prošlosti dugo bio zanemarivan u interpretacijama razdoblja, svojevrsnu rekreaciju doživljava sedamdesetih godina 20. stoljeća uočavanjem umjetničkih intencija i formalnih inovacija simbolizma kao temelja avangardnih pokreta.

Korijeni simbolizma u slikarstvu vezani su uz subverzivan stav prema strukturi slike kao i naspram konvencionalnih očekivanja u relaciji prikazanog i značenja. Ono što simbolizam čini prijelomnim pravcem u povijesti umjetnosti napuštanje je mimetičkoga cilja kao vjekovne preokupacije umjetnosti od renesanse naovamo, dok je ključna motivacija simbolista strah od nestanka simboličkog značenja slike u pozitivistički racionaliziranom svijetu.

Od šezdesetih godina 20. stoljeća ovaj se povijesni pravac proučava uglavnom na primjerima umjetnika Francuske, Belgije te nordijskih zemalja, dok se njegov razvoj objašnjava utjecajem engleskih umjetnika – predrafaelitskog bratstva i esteticizma. Ubrzo nakon sintetskih prikaza simbolizma kao sveeuropskog pokreta što će uslijediti u posljednjoj četvrtini 20. stoljeća, pojavljuju se i studije koje obrađuju simbolizam u ostalim zemljama i regijama. U posljednje vrijeme simbolizam je postao povijesnom sastavnicom u razvoju umjetnosti gotovo svih zemalja Europe.

Nastala na temelju autoričina doktorskog istraživanja, monografija "Hrvatsko slikarstvo simbolizma i secesije" povjesničarke umjetnosti i kustosice Petre Vugrinec objašnjava pojavu simbolizma i njegovih tendencija u hrvatskom slikarstvu u razdoblju posljednjeg desetljeća 19. i prva dva desetljeća 20. stoljeća, a proučava ga u kontekstu europskoga simbolizma. Razvoj simbolizma u Europi i Hrvatskoj prikazan je u šest cjelina:

• Europska povijest umjetnosti i simbolizam – Teorijski tekstovi i pristupi
• Hrvatska povijest umjetnosti i simbolizam – Povijesni i suvremeni teorijski pristupi
• Simbolizam u europskom slikarstvu – Razvoj i protagonisti
• Simbolizam i secesija u hrvatskom slikarstvu – Društveno-povijesni okvir
• Teme i motivi u slikarstvu hrvatskog simbolizma i secesije
• Hrvatski slikari – Protagonisti simbolizma i secesije: Artur Oskar Alexander, Robert Auer, Ljubo Babić, Vlaho Bukovac, Menci Clement Crnčić, Bela Csikos Sesia, Oton Iveković, Gabrijel Jurkić, Jozo Kljaković, Ferdo Kovačević, Tomislav Krizman, Mato Celestin Medović, Dragan Melkus, Mirko Rački, Marko Rašica, Slava Raškaj, Nasta Rojc, Ivan Tišov i Emanuel Vidović.

U Zaključku je iznesena teza o simbolizmu kao pravcu koji će se manifestirati u slikarstvu hrvatskih umjetnika na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Akcentirane su specifičnosti hrvatskog simbolizma u odnosu na europski. Naznačene su ključne razdjelnice pojmova simbolizma kao duhovnoga pravca koji se manifestira i u likovnim umjetnostima te secesije kao pojma uvriježenog za umjetničke pokrete i formalno-stilske odrednice posljednjeg desetljeća 19. stoljeća. Definirane su prirode njihova razvoja, radijus utjecaja te su naznačena djela koja svojom aktualnošću, kvalitetom i autentičnošću pripadaju antologiji hrvatskog simbolizma i secesije, a onda i njihovom europskom razvoju.

Monografija obasiže 496 stranica i sadrži više od 400 reprodukcija djela europskog i hrvatskog simbolizma, arhivsku dokumentaciju i fotografije, a dragocjeni su prilozi: katalog djela, kronologija događaja ključnih za razvoj simbolizma i secesije u europskoj i hrvatskoj povijesti umjetnosti, bibliografija, kazalo imena i sažetak na engleskom jeziku.

Petra Vugrinec (r. Senjanović, Zagreb, 1974.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povijest umjetnosti i komparativnu književnost 2000. godine. Od 2001. godine zaposlena je u Galeriji Klovićevi dvori. Od 2016. godine voditeljica je stručne službe i programa Galerije Klovićevi dvori, gdje je ostvarila niz zapaženih izložaba specijaliziravši se za područje slikarstva hrvatske moderne.

Autorski je realizirala izložbene projekte posvećene hrvatskim modernim umjetnicima, retrospektive Joze Kljakovića, Roberta Auera, Mencija Clementa Crnčića, Mate Celestina Medovića, seriju izložaba o stvaralačkim fazama Vlaha Bukovca te međunarodno uspješne izložbe Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. i Ars et virtus. Hrvatska – Mađarska, 800 godina zajedničke umjetničke baštine.

Dobitnica je Povelje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i nagrade Hrvatskog muzejskog društva za rad na izložbi Izazov moderne. Zagreb – Beč oko 1900., Godišnje nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za izložbu Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893. – 1903. i Visokog odlikovanja Reda Mađarskoga zlatnog križa za zasluge za izniman doprinos predstavljanju mađarsko-hrvatskih kulturnih odnosa kroz izložbu Ars et virtus. Hrvatska – Mađarska: 800 godina zajedničke kulturne baštine, koju je Hrvatsko muzejsko društvo proglasilo najboljom izložbom u 2020.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.