Norvežanin Roy Jacobsen (1954) nametnuo se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kao glasnogovornik svoje generacije, novelama sa "socijalnim, satiričnim i društveno-kritičkim crtama", ali i "obilježjima psihološkog trilera". Baštinik je realističke tradicije, dobitnik prestižnih nagrada te ujedno hvaljen jer piše "uzbudljivo i zabavno", a pojedina mu se djela u Norveškoj tiskaju u više od za naše prilike zapanjujućih 100.000 primjeraka.

Jacobsenovi interesi gravitiraju urbanoj, nadasve predgradskoj problematici, ali i historijskim, pa i staronordijskim temama.
Roman "Spaljeni grad čuda" (2005) je pogled na tzv. zimski rat između Finaca i sovjetske Crvene armije, u kojem je izginulo možda čak 270.000 osoba. No ovo svjedočanstvo o međuljudskim i prirodnim okrutnostima je očuđeno, pomaknuto na marginu, u vizuru lokalne lude, drvosječe kojeg smatraju idiotom, preziru i sažalijevaju.

Zatečen u ledom okovanom gradu, spaljenom i smrvljenom granatama, usred stradanja i propadanja, poniznosti i srama, taj otpadak ljudske zajednice uspijeva iskopati ono najveće iz Čovjeka.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.