Kada roman započinje scenom u kojoj “namireni” glavni lik na idiličnom, gotovo od civilizacije netaknutom hrvatskom otoku gdje se govori neobičan čakavski dijalekt s mukom pomišlja na Gruad dok radi na održavanju odašiljača, a to se događa 20-ak godina nakon Rata , teško je ne pomisliti da taj roman nema nikakve veze sa slavnim Osmim povjerenikom Renata Baretića, tim prije što je jezik lijep, intenzivan i raskošan.

No "Dezerter", prvi roman pjesnika, esejista, putopisca i prevoditelja Dinka Telećana kreće u sasvim drugom smjeru, ili bolje, vraća se pripovijesti koja objašnjava što je sve prethodilo toj idiličnoj sceni koja, ispostavlja se, i nije baš tako idilična. Da bi se vratio na Otok Boris je morao otputovati, pa preko Genove, uz pomoć svojevrsnog anđela koji svira flamenko, Srbina Vuka snaći se u Córdobi, poticajem jurodivog Tariqa završiti u marokanskom Fezu, tamo upoznati šejha Rafiqa i lijepu – Asmu.

Važnija od toga fizičkog i geografskog puta je sva ona poputbina koju je Boris nosio sa sobom, od koje i s kojom je i bježao: patologija roditelja i odnosa s voljenom sestrom Dinkom, narkomankom, društvo u kojem se zaratilo i u kojem je polagao “ispit zrelosti između dvije sirene”, od trauma i nasilja…

Slično a potpuno različito, njegov najbliži prijatelj i doppelgänger Miro je nakon ranjavanja na bojišnici upisao književnost, pa kao šepavi Byron preko Turske i Indije završio na Šri Lanki. Njihova putovanja ispisala su lik lastavice u letu, u trenu kada su krila spuštena, preko globusa. Premda su podijeljeni svojim životnim odabirima i kilometrima, istodobno su i spojeni koječime: potragom, pismima, morem, nečime što se potmulo kotrlja i krhkošću života, zamahom lastavičjih krila koji mijenja poredak u svemiru i u miru.

"Dezerter" je roman o hrabrosti da se bude drukčiji i zagnjuri u užareno središte svijeta i osobe, da se teži onome što skida sloj blata s očiju – kako to Boris kaže opisujući u sočnoj raspravi u konobi poetiku idealnog romana – čudesnim iznimkama koje mijenjaju svijet, da se riskira i ne kalkulira.

Dinko Telećan je roman ispripovijedao kroz pravilnu smjenu pripovijedanja iz perspektive neimenovanog pripovjedača u parnim poglavljima s neparnim poglavljima koja donose pripovijedanje iz Borisove perspektive, Mirova pisma, dramsku inscenaciju…

"Dezerter" je iznimka naše književnosti, roman koji teži bestežinskom, koji se ne boji hrabrosti da se dezertira, knjiga o filozofskom i duhovnom, dakle, ljudskom.

Pročitaj poglavlje!

Dinko Telećan rođen 1974. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1999. diplomirao filozofiju i anglistiku. Na istom fakultetu studirao i sinologiju . Objavio zbirke pjesama "Kreševa" (1997.), "Vrtovi & Crvena mijena" (2003.), "Iza" (2005.), "Plast igala" (2011.), "Dok ti oči ne dogore" (2017.) i "Dovoljni razlozi" (2019.), knjigu "Sloboda i vrijeme" (2003.), putopisne knjige "Lotos, prah i mak" (2008.) i "Azijska suita" (2015.), zbirku eseja pod naslovom "Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi" (2009.) i roman "Dezerter" (2013.). Kraći izbori iz opusa prevedeni na petnaestak jezika. 

Prevodi s engleskog, španjolskog i kineskog jezika. Dosad objavio više od 80 knjiga u prijevodu. Prevodio, među ostalima, R. Bolana, J. L. Borgesa, J. Cortázara, T. Eagletona, R. Flanagana, J. G. Frazera, R. Gravesa, S. Greenblatta, M. V. Llosu, W. Morrisa, E. Sabata, G. Steinera i H. D. Thoreaua. Prevodi i za radio i televiziju. Povremeni je vanjski urednik i lektor u književnom izdavaštvu te od 2009. do 2018. honorarni urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija, na kojemu je uređivao emisije Svjetska proza, Ogledi i rasprave, Lica okolice i Do korica. 

Za prijevod Frazerove "Zlatne grane" nagrađen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a nagradu „Josip Tabak“ istoga društva dobio je i 2014. godine za prijevod knjige "Pjesme: moj izbor" Roberta Gravesa. Godine 2017. dobio je nagradu „Iso Velikanović“ za prijevod Gravesove "Bijele božice". Dobitnik je prve nagrade na natječaju časopisa Zarez za najbolji esej 2005. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, "Škakljivi subjekt").

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.