Poezija Dinka Telećana posjeduje ponešto od istinske nadrealnosti i nadrealizma kao danas, znam da posve oksimoronski zvuči, kanonske povijesne avangarde. I u tome je možda doslovna začudnost knjige poezije "Dok ti oči ne dogore" - brza, ritmična mjesta sraza onoga “nad” i onoga “realnoga”, da ne napišem stvarnosnoga. Taj magični sudar karakteristika je ove knjige, koju odlikuje krajnja konceptualna domišljenost.

Njezino vezivno tkivo čine i mnogi motivsko–tematski, što eksplicitni, što implicitni kronotopi, od kojih je ponajbitniji - drvo javora (i ne samo za Stradivarijeve violine). Oni knjizi Dok ti oči ne dogore daruju istinsku poetsku ljepotu i bogata asocijativna polja na putovanju raznim prostorima. Ali i ne samo prostorima jer Dinko Telećan nadahnuto u svojim stihovima putuje i kroz vrijeme, tražeći uvijek ono što ne smije biti izostavljeno na rubu riječi/stiha.

Delimir Rešicki

Dinko Telećan rođen je 1974. u Zagrebu. Piše i prevodi kao samostalni umjetnik. Objavio je zbirke poezije "Kreševa", 1997., "Vrtovi & Crvena mijena", 2003., "Iza", 2005., "Plast igala", 2011., "Dok ti oči ne dogore", 2017., "Dovoljni razlozi : I druge pjesme", 2021., roman "Dezerter", 2013. i knjige "Sloboda i vrijeme", 2003., "Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi", 2009., te putopise "Lotos, prah i mrak", 2008. i Azijska suita, 2015. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.