Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Stanko Abadžić

Prag / Prague / Praha

  • Nakladnik: Meandarmedia
  • Prijevod: Željka Miklošević, Karel Jirasek
  • 12/2013.
  • 105 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789533340616
  • Cijena: 150.00 kn
  • Cijene knjiga samo su informativnog karaktera. Knjige potražite u knjižarama ili u knjižnicama.

Fotografirati na ulici, fotografirati jedan grad znači prepričavanje ljudi, duha i svakodnevnog života. Gledanje svake pojedine fotografije Stanka Abadžića izaziva doživljaj identičan slušanju šansone. Zbog svoje anegdotalnosti svaka je istodobno moguće ishodište malih osobnih povijesti ili potencijalni početni kadar nekog filma.

Delikatnim instrumentom neopipljivim i neuhvatljivim elementom svjetla, kojim sjajno vlada, na pronađenu temu, varirajući tonalitete, gradi kompoziciju kojom dočarava priču, istodobno intimnu i univerzalnu. Iskustvo ga je naučilo biti svjedokom bez uplitanja, bez prilagođavanja stvarnosti i pojavnosti grada, pa ipak ima tu sposobnost uvući gledatelja u vlastiti, subjektivni doživljaj.
Multikulturalnost rodnog mu grada Vukovara i odrastanje u tom baroknom okruženju, u gradu prepoznatljivog srednjoeuropskog konteksta na obalama Dunava, čije vode stoljećima isprepliću slavenske i germanske, poglavito kulturalne elemente, imalo je na Abadžića znakovit formativni utjecaj, kao i prepoznatljiv učinak u kasnijim razdobljima života.

U Vukovaru je zarana zacrtao svoje interese. Već kao petnaestogodišnjak od oca na dar dobiva kameru Smena 8, koju i danas ljubomorno čuva. Taj skromni ruski fotoaparat omogućio mu je radost otkrivanja i učenja tehničkih i izražajnih mogućnosti medija koje dijeli s klupskim kolegama u Fotoklubu Borovo izlažući na skupnim i samostalnim izložbama. Po obrazovanju germanist, njegovo bavljenje fotografijom godinama je osciliralo između profesije i hobija. Radeći u kombinatima Vuteks i Borovo, istodobno je dopisnik dnevnika Vjesnik za koji je radio fotoreportaže, od kojih su bile zapažene one iz Tunisa, Malte i Turske.

Početak rata u Hrvatskoj uzrok je sudbinskih promjena u njegovu životu. Napustivši 1991. godine Vukovar, odlazi prvo u Njemačku, a zatim u Češku. Mladenačku znatiželju zamijenilo je poniranje u unutarnji život i razmišljanje o danima djetinjstva i mladosti. U tragičnim ratnim zbivanjima zauvijek su izgubljeni i nestali autentični prostori tog djetinjstva, kao i više od tri tisuće Abadžićevih arhivskih negativa.

Stanko Abadžić u Prag dolazi 1995. godine i ondje se sustavno počinje baviti fotografijom. Prag ga je prihvatio u vrijeme egzila i pružio mu utočište. Sazrijevanjem u bogatoj češkoj umjetničkoj tradiciji Abadžić širi i svoje žanrovske odrednice, a težište interesa prebacuje s fotoreportaže na umjetničku fotografiju.

Praške kavane oduvijek su bile mjesta velike intelektualne živosti i poprišta rasprava o umjetnosti. Jedna od takvih je i kavana Velryba, omiljeno okupljalište studenata akademije FAMU, koji u njoj izlažu i svoje radove. Još kao anonimni autor, Stanko Abadžić im se nenametljivo pridružuje, što utječe i na njegovo umjetničko gledanje i oblikovanje. Prvi put izlaže i u drugoj, još slavnijoj Literarnoj kavani, a posebno zadovoljstvo pričinja mu i činjenica da su se dva rada posjetiteljima toliko svidjela da su ih odlučili trajno prisvojiti. Vrhunsko priznanje dobiva samostalnom izložbom u domu slavnog češkog fotografa Josefa Sudeka, znakovitog naslova U ogledalu života – pretvorenom i u knjigu koja mu otvara vrata europskih galerija.

Izborom motiva, načina gledanja i crno-bijele tehnike, te fotografije kao da su snimljene pola stoljeća ranije. Na tragu novog objektivizma i neorealizma 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća Abadžić bira dijelove Praga u kojima vlada duh prošlosti, ambijente koji se nisu mijenjali. Stare ulice, izlozi, kavane... starinske frizure i na isti način odjeveni likovi u kafkijanskim vizurama stvaraju fotografije rafinirane sjete i melankolične elegancije. Intimizam autorova osobnog kadriranja Praga naglašena retropristupa zaobilazi sve oznake suvremene civilizacije. Riječ je o takozvanoj subjektivnoj dokumentarnosti tijekom koje fotograf redatelj restaurira prizor s nekom namjerom, ne reporterskom, već onom ciljanog djelovanja, prebacujući faktografiju u poruku. On zna da trenutkom okidanja snimljeni prizor postaje prošlost, kako je to osvijestio Roland Barthes, pa samo produžuje vremensku perspektivu.

To je njegov kreativni odgovor na sudbinsku povezanost fotografije i stvarnosti. S jedne strane objektiva nastao je beskrajan fundus fotografskog znanja, a s druge strane nalazi se svijet u neprestanoj mijeni. Svaka fotografija postaje unikatna jer se u istu rijeku ne može stati dva puta. U svom pasatizmu Abadžić postaje moderan i odgovara na pitanje o mogućnostima postojanja fotografskog stila. Praški ciklus jedan je od odgovora na koncepcijski izazov "fotografije poslije fotografije".

Fotografiranje je ponajprije instrument znanja. U ambijentiranju i vizualizaciji Abadžić je razradio morfologiju zasnovanu na naslijeđu svog uzora Henrija Cartier-Bressona.

U tom tragu iščitavamo raznovrsnost Abadžićevih prostornih zahvata i perspektiva, njegove plošne i prostorne geometrije, njegovu sceničnu senzibilnost, dijalog amorfnih i poliedričnih volumena, suživot krivulja i pravaca, estetiku svjetla i sjene te, konačno, osjećaj za "odlučujući trenutak" okidanja u kojem će se simultano i trenutačno objediniti značaj i organizacija prizora. (...)

Taj osjećajno usmjereni, naizgled dokumentarni realizam u konačnici vodi do metafore. Kao zrcalo okrenuto nutrini, duhovnom životu koji se izražava kroz naizgled marginalne svakodnevne prizore.
Abadžićevim fotografskim iskustvom Prag se ponovo ucrtava na hrvatski umjetnički atlas – poslije moderne na početku prošlog stoljeća pa tijekom Prvog svjetskog rata i nakon njega. Ulančava se u povijest hrvatske fotografije nastavljajući njezinu urbanu ikoniku svojom novom duhovnošću i posebnim izričajem, premošćujući tako tradiciju i suvremenost.

Marija Tonković


Fotografije Stanka Abadžića podsjećaju me na spoj uličnih snimaka Henrija Cartier-Bressona i tajanstvenosti ranih mađarskih slika Andréa Kertésza. Abadžićeve slike imaju onu istočnoeuropsku osjećajnost koja daje naslutiti osjećaj magije i strahopoštovanja u svakodnevnim događajima, a istodobno hvataju trenutak u vremenu koji veliku fotografiju čini tako očaravajućom.

Alex Novak, Vintage Works, SAD


© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.

– Od istog nakladnika –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Od istog autora –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Povezani sadržaj –

Link • 23.08.2010.

Miljenko Jergović

– Pretraži sve knjige –