Još i prije negoli je, početkom 1920-ih, John Flaherty otišao u goste Nanooku sa sjevera,s namjerom da kamerom zabilježi i/ili izrežira lovačku svakodnevicu njegove inuitske obitelji,život Drugih postao je jedno od najprivlačnijih zanimanja znatiželjnih zapadnjaka. Iz njega je nastao i etnografski dokumentarac kao moćno oruđe antropološke znanosti, ali i dokumentarna vrsta u kojoj su identitet sineasta, njegova pozicija u filmu, kao i odnos prema etnografskom subjektu temeljne referentne točke svih njegovih (re)definicija tijekom povijesti vizualne antropologije.

Ta pitanja našla su se i u središtu knjige "Drugi na filmu: Etnografski film i autohtono filmsko stvaralaštvo" Etami Borjan, nastale kao pokušaj klasifikacije filmskih djela koja imaju etnografsku vrijednost, a ujedno na različite načine propituju žanrovske i rodovske granice te načine stvaranja audiovizualnog prikaza.

U knjizi se analiziraju pretežito kanonska dokumentarna djela zapadnih antropologa ili etnosineasta, ali i suvremeni „autohtoni“ (etnografski) filmovi kao svojevrsni Četvrti film, kako bi se ukazalo na drukčije, ali podjednako kulturno i društveno kodirane načine artikulacije pozicije Drugoga u kontekstu „kolonijalne“ i „postkolonijalne“ filmske etnografije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.