Pavičić prati raspad Jugoslavije, vrijeme tranzicije i nastajanje novih ideoloških paradigmi, kroz filmske slike. Metodološki raster koji postavlja je proizvoljan. On ne pokriva niti sve, niti najbolje postyu filmove, već one koji su na sebe preuzimali ulogu povijesnih narativa. Pritom je najzanimljiviji odjeljak filma „samobalkanizacije". Riječ je o nekima od najnagrađivanijih („Underground", „Prije kiše"), najgledanijih („Lepa sela, lepo gore", „Rane"), i uopće najuglednijih filmova.

Kroz žestoku i fokusiranu političko-ideološku kritiku Pavičić „Postjugoslavenski film: stil i ideologija" pretvara u veliko privođenje historijskih sumnjivaca i ideoloških potpaljivača. Postyu filmovi dijele se na političke „good guyse" i „bad guyse". Pavičić piše povijest postyu filma onako kako bi je pisao haški sud. Postoje junaci povijesti („Grbavica", „Crnci") i postoje moroderi povijesti („Vrijeme za", „Bogorodica"), ali postoji i cijeli niz, više ili manje kvarnih međufilmova, više ili manje ispravnih filmova, među kojima se ne nalazi i dosje tek spomenutih „Svjedoka", filma snimljenog prema Pavičićevom predlošku („Ovce od gipsa") i Pavičićevom koscenariju.

D. Jurak

Jurica Pavičić, rođen je 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao je povijest i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1989. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list...). Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku. Novinarski rad Jurice Pavičića neodvojiv je od književnoga jer i u potonjem Pavičić istražuje stalne motive svojih novinarskih tekstova: sudbinu pojedinca i društva u tranziciji te funkcioniranje obitelji u mediteranskom društvu.

Kao književnik debitirao je 1997. socijalnim trilerom "Ovce od gipsa", po kojem je snimljen film Vinka Brešana "Svjedoci", uvršten u konkurenciju Berlinskog filmskog festivala u gdje je nagrađen i ekumenskom nagradom. Jurica Pavičić za scenarij je nagrađen Velikom zlatnom arenom festivala u Puli. Uslijedili su romani: "Nedjeljni prijatelj", "Minuta 88", "Kuća njene majke", "Crvenkapica", "Žena s drugog kata" te zbirke priča "Patrola na cesti" i "Brod u dvorištu". Po naslovnoj priči zbirke "Patrola na cesti" snimljena je i kriminalistička miniserija u režiji Zvonimira Jurića koja je, na Pulskom filmskom festivalu, dobila nagradu za najbolju hrvatsku dramsku seriju (žiri Kratka Pula i žiri Fedeora). Kratke priče i romani prevođeni su mu na engleski, njemački, talijanski i bugarski.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.