Uzeir Husković : Ovogodišnji Henin izdavački program obilježili su najveći azijski autori
U posljednjih 5-6 godina godina nakladnička kuća Hena com čvrsto se pozicionirala na tržištu vrlo prepoznatljivom produkcijom književnih izdanja i stranih i domaćih autora. O počecima, profilaciji i brendiranju tvrtke, te izdavačkim planovima razgovaramo sa Heninim suosnivačem Uzeirom Huskovićem.
Slani mrak
Spiritisti
Premještanja
Vošicki
Đuro Hodalica
Nenad Bartolčić: Uskoro će se navršiti 25 godina bavljenja nakladništvom i 30 godina od osnivanja vaše nakladničke kuće Hena com. Što vas je tada, sredinom 1990-ih motiviralo na samostalni ulazak u svijet nakladništva?
Uzeir Husković: Da, puno je godina iz nas, koje su munjevito prošle. Sljedeće godine slavimo 30 godina od osnutka Hena coma, od čega četvrt stoljeća odpada na bavljenje izdavačkom djelatnošću. Devedesete jesu bile burne godine velikih promjena: raspad bivše zajedničke države, rat i razvoj tržišne ekonomije. U tom je razdoblju počeo rast velikog broja mali privatnih tvrtki jer su mnogi ostali bez posla, gasile su se velike tvrtke i umrežavao se novi pristup poduzetništva u Hrvatskoj. Trebalo se snaći u takvim bremenitim okolnostima. Tako smo moja supruga Nermina i ja odlučili 1991. osnovati vlastitu tvrtku. U početnoj smo fazi malo lutali, kako to obično biva na početku, međutim, iskustvo koje sam stekao radeći u izdavačkim kućama tog vremena bilo je dragocjeno, pa je nakladništvo bilo moj logičan izbor. Moram istaknuti da mi je na tom putu bilo dragocjeno poznanstvo sa Zlatkom Crnkovićem, velikim prevoditeljem i urednikom, koji mi je puno pomogao, rekao bih da me uveo u svijet izdavaštva.
Možete li, iz današnje perspketive, izdvojiti nekoliko naslova koji su bili ključni u razvoju Hena coma i brendiranja tvrtke?
Prve godine Hena coma obilježili su naslovi knjiga za djecu, slikovnica. Osim toga, naš najveći uspjeh tada bio je u tome što smo krenuli u reizdavanje jako čitanog i svjetski poznatog satiričara Ephraima Kishona, u prijevodu Zlatka Crnkovića i Aleksandre Saše Novak. Iako nismo bili potpuno uvjereni u uspjeh, pokazalo se da je Kishon iznimno popularan u Hrvatskoj, ljudi su ga i nakon godina pauze i dalje rado čitali i kupovali. To nam je na početku bio dragocjen vjetar u leđa. Ono što bih izdvojio jest svakako deseto izdanje "The Times: Povijest svijeta", veliki povijesni atlas rađen u koprodukciji s britanskim HarperCollinsom, a nakon toga uključili smo se u još veći projekt, u koprodukciju koja se istovremeno radila u 14 europskih zemalja. Riječ je o jednoj od najvažnijih knjiga iz povijesti umjetnosti novog milenija, "Povijest ljepote" Umberta Eca.
Da, kada se prisjetim nekih "ranih radova" Hena coma (ali i nekih drugih hrvatskih nakladnika), sa sjetom prisjećam izdanja poput spomenute “Povijest ljepote” ili "Mimeze" Ericha Auerbacha... danas takva, nerijetko i produkcijski (financijski) zahtjevnija izdanja u hrvatskom nakladništvu sve više postaju rijetkost. Nije li to loše po hrvatsku kulturu, i što mislite kako tome doskočiti i omogućiti i danas izdavanje i takvih, kapitalnih izdanja?
Sjetim se često tih vremena i kako je to nekad bilo moguće, za razliku od danas. Možda i zbog toga što smo bili mlađi (i luđi). Ulazili smo s puno entuzijazma u ta neka kapitalna izdanja, velike svjetske koprodukcije, iznimno skupa izdanja… Danas to definitivno nije moguće jer su potpuno druga vremena. Trebalo bi nam puno više vremena da to sveobuhvatno pojasnimo, ali nema potrebe, mi u struci to dobro znamo.
Posljednjih godina uhvatili ste ritam, objavljujete znatan broj i domaćih i prijevodnih naslova, mahom s područja lijepe književnosti, kako biste ukratko ocrtali Henin nakladnički profil?
Hrvatska nije stabilno tržište i ekonomija, iz svih gore spomenutih razloga, pa je logično da su nas pratile oscilacije u radu. 2014. godine počela je jedna nova faza Hena coma koja je bila određenija, a mi smo uprli svim snagama da u tome uspijemo. Od tada smo se u potpunosti profilirali za lijepu književnost, ali smo također i veću pažnju usmjerili na domaće autore. Strana književnost zaista obiluje vrhunskim, nagrađivanim djelima, pa smo se i orijentirali na prijevodnu literaturu u čemu smo vidjeli veliki potencijal. Prevodili smo važna djela ne samo s velikih europskih jezika nego i s onih manjih. I mislim da smo u našem programu okupili zaista reprezentativna imena europske i svjetske književnosti. Ali jednako nam je važna i naša lista domaćih autora čija su djela obilježila godine iza nas, a velika je većina njih, bila i jest, u finalima velikih domaćih književnih nagrada.
Nastavljate provođenje uspješnog projekta prijevoda i promocije književnosti "Europa iznutra i izvana 2018. – 2019.", koliko vam je rad na tom projektu pomogao da Hena učvrsti svoju poziciju na hrvatskom tržištu i što možemo u sklopu ovog projekta očekivati u idućoj godini?
Naš projekt “Europa iznutra i izvana 2020. – 2021.” nastavak je prethodnog koji smo uspješno realizirali, a koji nam je donio i veliko zadovoljstvo i veliko iskustvo. Biti uspješan u povlačenju sredstava iz europskih fondova, u ovom slučaju iz fonda Kreativne Europe za prijevode veliki je poticaj iako nosi i ogromne odgovornosti. Oba naša projekta uključuju objavljivanje po deset značajnih djela europskih autora, no pored toga u projekt je uključen i cijeli niz drugih aktivnosti, poput promocije autora u Hrvatskoj, distribucije i promidžbe tih knjiga kod nas. Veliki je to posao koji vas uči mnogim stvarima, temeljitosti i točnosti, izvršavanju u skladu sa zadanim rokovima. Ova nam je godina donijela i neočekivani moment, rad pod dodatnim pritiskom koji je izazvala novonastala epidemiološka situacija. Iako sve ide po planu u produkcijskom smislu, novi problem koji se nametnuo jest predstavljanje autora i djela uživo, što je trenutno onemogućeno. Pred nama je novi izazov – online predstavljanje europskih autora za što se nadamo da će biti uspješno riješeno u prvoj polovici sljedeće godine.
Koje bi još Henine biblioteke istaknuli, zbog čega se one danas pokazuju kao važne za predstavljanje Heninog portfelja?
Osim važnih djela strane književnosti te biblioteke Verbarij značajnih autora domaće književne scene od prošle godine pokrenuli smo biblioteku poezije Kaleidoskop, koju uređuje Dorta Jagić. Do sada su objavljene zbirke Romane Brolih, Ane Brnardić, Staše Aras i Selme Sarajlić Kanazir. Vjerujem da je to za nas i važno jer time zaokružujemo potpun pristup književnosti kojoj smo posvećeni.
Što se profiliranja tiče... je li to sada to, ili imate u vidu kakvih dopuna, otvaranje i prema nekim drugim nišama, žanrovima?
Nemamo namjeru za drugim profilacijama izdavačkog programa. To je to. Književnost je, rekao bih, danas više nego ikad potreba, kroz nju se provlače i propituju bitni društveni problemi, pored toga što nam često služi kao bijeg od nepredvidive stvarnosti, a u kojoj možemo donekle naći neki mir i optimizam, ona ima važnu ulogu u prosvjećivanju i spoznaji.
Što bi danas bio bestseler u kontekstu domaće književnosti Hrvatskoj? Koja je to magična brojka prodanih primjeraka da bismo mogli reći da je neka knjiga bestseler i koji bi se Henini naslovi/autori onda u to uklapali?
Kako je još uvijek u nas prosječna naklada 500-700 primjeraka, barem proznih djela, onda je svakako 1500-2000 i više prodanih primjeraka veoma prodavana i čitana knjiga. Nasreću imamo takvih naslova domaćih autora, ali ne previše. Zadnjih godinu-dvije neki se strani naslovi dobro prodaju. Drago nam je da Elif Shafak konačno dobiva zamjetnu recepciju kod nas. Počeli smo je objavljivati davne 2009., a trebalo je punih deset godina da joj se i u Hrvatskoj prizna glas koji je prati u svijetu. Nermina je u njezin značaj bila uvjerena oduvijek. Jednako je tako i s Guzel Jahinom, koju smo uzeli i prije osvajanja velikih nagrada, vjerujući u vrijednost njezina djela. Danas je ona u samom vrhu suvremene ruske književnosti.
Što čitatelji mogu očekivati do kraja ove godine, koja ste nova izdanja priredili? Koliko vam je korona poremetila nakladnički plan za 2020./2021.?
Nakladnički plan nije poremećen uopće. Tu, osim sitnih kašnjenja, sve ide po planu. Do promjena je došlo, kao i kod većine, u promotivnim aktivnostima. Neke smo domaće autore uspjeli predstaviti krajem ljeta na vanjskim pozornicama. "Đuru Hodalicu", debi Ante Tomića i Tomislava Torjanca predstavili smo online u programu R+ pod voditeljskom palicom Roberta Zubera. I bila je jako dobro posjećena ta promocija. Cijela nam je godina obilježena odličnim naslovima. Puno se pričalo o "Indigu" Clemensa Setza, "Dvoslojnom staklu" Halldóre Thoroddsen i "Zvuku sunčanog sata" Hane Andronikove. To su sve romani koje smo objavili u sklopu projekta “Europa iznutra i izvana 2020. – 2021.”. Ove jeseni donijeli smo nekoliko vrhunskih djela, prije svega mislim na iščekivani prvijenac Oceana Vuonga, "Na zemlji smo nakratko predivni"; nedavno je izašao iz tiska i sjajan roman "San sela" Ding kontroverznog kineskog autora Yan Liankea koji, s obzirom na temu (epidemija) i stil, ima veliki potencijal. Uostalom, strani mediji već nekoliko godina o Yan Liankeu pišu kao o kineskom kandidatu za Nobela.
Objavili smo i roman "Profesorova omiljena jednadžba" velike japanske književnice Yoko Ogawe, koja je ove godine bila (doduše s drugim djelom) u finalu za nagradu Booker International. Ako pridodam da nam je početkom godine izašao roman "Molim te, pazi na mamu" korejske autorice Kyung-sook Shin, koji bilježi sjajne prodajne rezultate, pa jednako tako i Nebeska tijela omanske autorice Jokhe al-Harthi (dobitnice nagrade Booker International 2019.) onda mogu, i to sa zadovoljstvom, zaključiti da su nam ovogodišnji program obilježili najveći azijski autori.
Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela
Molim te, pazi na mamu
Indigo
Nebeska tijela
Profesorova omiljena jednadžba
Kakva je struktura tj. ekipiranost Hena com, veći broj novih naslova zahtijeva i veći ljudski angažman, pa koliko je danas brojne Henina ekipa i tko radi što?
U Heni je osmero stalno zaposlenih. S obzirom na obim našeg godišnjeg programa mislim da smo solidno izbalansirani. Naravno da bi još koja ruka, još koji par očiju omogućio ležernije obavljanje ovog jako složenog, kompleksnog posla koji se u nekim trenucima zaista radi pod velikim pritiskom, ali situacija je takva da u zapošljavanju trebamo biti i pažljivi i odgovorni. Urednici domaće književnosti angažirani su prema broju naslova koji sami predlažu po ugovoru.
Uredništvo strane proze je dobro ekipirano, kao i marketing i prodaja. Najveći je izazov zadržati taj trend i ne dozvoliti da vas iznenadne nepovoljne situacije izbace iz kolosijeka. A takvih situacija, bar u ovoj godini, itekako je bilo. Godišnji program od 35-40 naslova, koliko u prosjeku objavljujemo, trenutno servisira 13 djelatnika.
Kako ocjenjujete organiziranost nakladnika i knjižara u Hrvatskoj? O ovome smo razgovarali već više puta, no ima li pomaka na bolje?
Od sloma knjižarskog lanca APM (Algoritam, Profil, Mozaik knjiga) knjižarska se mreža po meni u potpunosti oporavila, dapače, možda je još snažnija i bolja. Istaknuo bih novi knjižarski lanac Hoću knjigu, koji je uspio osposobiti vrlo uređene i moderne knjižare s vrlo aktivnom promidžbom. Pojavljivanje knjižara Znanje svakako je važno naglasiti uz ostale postojeće, Tisak i Školska knjiga.
S tako naprednom knjižarskom mrežom nakladnicima koji imaju kvalitetan izdavački program nije teško uspostaviti dobro suradnju. Za poboljšanja uvijek ima prostora, pa se nadam da će se ona i dogoditi.
Ovogodišnji Interliber odgođen je za proljeće 2021. godine, vi ste naročito sredinom 2000-ih bili vrlo kritični prema ovoj manifestaciji, nekoliko godina Hena com i nije izlagala na Interliberu pa se kasnije ipak vratila... što danas mislite o Interliberu?
Moram priznati da sam jedno vrijeme bio jako kritičan i kategoričan u pogledu Interlibera, nismo izlagali, ali vratili smo se i već šest godina ponovo izlažemo. Iako i dalje smatram da ova središnja i najveća sajamska manifestacija treba jednu temeljitu reorganizaciju i poboljšanja, kako za nas izlagače tako i za brojne posjetitelje, zasad moramo raditi u uvjetima koji su nam nametnuti. Interliber je, ipak, i svojevrsni rijetki primjer da smo uspjeli sačuvati nešto vrijedno iz prošlosti, a da to može i danas funkcionirati. U tom mi je smislu drago što je tako. Ovogodišnji Interliber uistinu mi je nedostajao… Nažalost, viša sila! Epidemija svjetskih razmjera ove je jeseni ponovo uzela maha. Nije vrijeme za opuštanje i nebrigu, potrebna nam je prevencija. COVID je ozbiljna i opasna zaraza. Bit ću jedan od sretnijih ako se Interliber održi u rano proljeće 2021., a pandemija obuzda dolaskom cjepiva!
Da bi umanjila neodržavanje Interlibera Zajednica nakladnika i knjižara ad hoc je organizarala akciju/platformu "Knjiga svima i svuda" u trajanju od nepunih tjedan dana, pretpostavljam da već imate podatke, kakvi su bili rezultati ove mahom virtualne akcije iako su i zemaljske knjižare bile uključene?
ZNK je vrlo dobro organizirala projekt-platformu “Knjiga svima i svuda” bez Interlibera. Izražavam zahvalnost kolegama (Kozina, Nejašmić, Lokotar i ostali) u udruzi za nesebično zalaganje i veliki trud, Ministarstvu kulture te medijima.
Svojevremeno smo konstatirali da je možda i ključni problem hrvatskog nakladništva kako povećati tiskanu nakladu knjige da bi se smanjila visoka maloprodajna cijena knjige. Bojim se da i nismo u tome uspjeli, kupci su postali sve ovisniji o rasprodajama, tako da danas znatan dio hrvatskog nakladništva održavaju razne potpore Ministarstva kulture, a manje realna potražnja tj. kupovina knjiga od kojih mnoge niti ne dođu do knjižara, što nije dobro niti za nakladnike niti za knjižare. Komentar?
Nažalost to je još uvijek tako… Samo se vrlo mali broj naslova sveukupne izdavačke produkcije (20%) u Hrvatskoj može samofincirati od prodaje. Većina, pogotovo prevođenih knjiga, može se objaviti samo uz potporu, bilo domaću ili inozemnu. To su značajna sredstva koja olakšavaju izdavanje, što podrazumijeva velika ulaganja koje se moraju isfinancirati unaprijed. Nama treba sustavno djelovanje, institucionalno, u promidžbi knjige kao važnog kulturnog dobra. Uz nastojanja svakog pojedinog izdavača na tom planu možemo doći do popularizacije knjige i čitanja, a to je put povećanih naklada, manjih cijena i svega ostalog što bi išlo na dobro knjige.
Koje "nabavne trendove" iščitavate u hrvatskim knjižnicama, kako surađujete s njima?
S knjižnicama surađujemo bez posrednika i vrlo uspješno. Stekli smo dojam da su knjižnice prilično informirane, pogotovo srednje i veće, s izdavačkom scenom u nas. Uredno prate sve vezano za knjigu, a vjerujem da je to refleksija bržeg i preglednijeg protoka informacija, društvenih mreža, blogova i same nakladničke aktivnosti oko promidžbe naslova i autora. I dalje su u fokusu beletristički naslovi jer se to i dalje najviše traži. Mislim da knjižničari dobro prate scenu i mogu prepoznati potencijal čitanih knjiga. No one su javni servis i trebaju pratiti i u većoj mjeri nabavljati i publicistiku, poeziju, stručnu literaturu…
Razvoj digitalnih tehnologija i njihove primjene u poslovanju, a naročito u marketingu i prodaji knjiga, kao i nedavni događaji oko pandemije, nakladnike je potaknuo da u što većoj mjeri nastoje ostvariti direktnu prodaju vlastitim kanalima. Komunicirate li s knjižarima tu promjenu paradigme, u smislu izbjegavanja daljnjeg urušavanja knjižarskog sustava kakav je, sa svim svojim manama, u Hrvatskoj prisutan desetljećima (komisijska prodaja, Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige i sl.)?
Razvoj digitalnih medija neminovan je. To je naša stvarnost. Taj će se segment samo još brže i temeljitije razvijati i s tim treba permanentno hvatati korak. Uostalom, slažem se, ova je godina bila najbolji pokazatelj koliko su digitalne tehnologije važne. U mjesecima lockdowna web shopovi bili su jedini kanal prodaje, pa smo unutar toga svi bili jako angažirani. Putem toga ne samo da jačate brendiranje tvrtke i programa, nego ostvarujete prodaju i dotok sredstava koja su neophodna za daljnji rad.
Neke europske zemlje su kao odgovor na pandemiju i lokalne lockdownove inicirale gotovo pa nacionalne kampanje za kupovanje knjiga, povratak kupaca u knjižare... dakle, akcije koje nadilaze mogućnosti same knjižne branše, vidite li u Hrvatskoj potrebu za nečim takvim, i što bi to konkrento moglo biti?
Nama je itekako potrebna institucionalna pomoć, u puno većoj mjeri nego što je to dosad bilo. Trebamo pratiti svjetske trendove, učiti od većih i boljih od nas, a puno je primjera koji nam itekako mogu biti putokaz. Održivost ove branše stoji koliko na svakom pojedinom izdavaču toliko i na pomoći institucija, i zato je sinergija presudna. Tu ima velikog prostora za poboljšanja, pitanje je koliko ima volje, a to je već drugi par rukava…
* razgovor je prvotno (u znatno kraćoj varijanti) objavljen u mjesečnom prilogu za knjige Best Book tjednika Express.