U podijeljenom Jeruzalemu pedesetih godina prošlog stoljeća mlada Hana Gonen, protagonistica romana "Moj Mihael" Amosa Oza, živi tihim, gotovo neprimjetnim životom uz svoga supruga Mihaela, razumnog i uravnoteženog geologa koji svijet promatra kroz prizmu činjenica i reda. Ispod naizgled mirne površine njihova braka tinjaju njezino nezadovoljstvo, potisnute želje i nemiri.

Dok se Hana povlači u svijet snova i fantazija, u sve bolniju unutarnju borbu između razuma i osjećaja, njezin Mihael čini sve ono što se podrazumijeva da dobar suprug radi, ne shvaćajući što je njegovoj ženi zapravo potrebno. Njihova ljubav pretvara se u obostranu samoću, a svakodnevica u prostor neizgovorenih čežnji.

"Moj Mihael" potresan je portret žene rastrgane između onoga što jest i onoga što bi moglo biti – roman o usamljenosti, o žudnji za blizinom i o tihim pobunama koje se odvijaju iza zatvorenih vrata. S neponovljivom tankoćutnošću i psihološkom dubinom Amos Oz stvorio je jedno od svojih najvažnijih i najčitanijih djela – suvremeni klasik koji i danas jednako snažno progovara o ljubavi, slobodi i nemiru ženskog iskustva.

Amos Oz (Jeruzalem, 4. svibnja 1939. – Tel Aviv, 28. prosinca 2018.), rođen kao Amos Klausner, odrastao je u Jeruzalemu u Ulici Amos u četvrti Kerem Avraham, u kojoj je smještena radnja najvećeg broja njegovih romana. Ozovi su stavovi izrazito pacifistički u sferi politike i socijalnodemokratski u sferi socijalne ekonomije. Jedan je od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata. Učinio je to još 1967. u članku "Zemlja naših predaka" u novinama Davar. Jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Njegova prva zbirka priča "Gdje šakali zavijaju" izlazi 1965., a prvi roman "Možda drugdje" 1966. godine. Objavio je dvadeset romana, među kojima se posebno ističu "Moj Michael", "Planina lošeg savjeta", "Soumchi", "Crna kutija", "Fima", "Pantera u podrumu", "Isto more", autobiografski roman "Priča o ljubavi i tmini" te najnoviji "Juda". Objavio je i niz esejističkih knjiga, od kojih valja izdvojiti "U zemlji Izrael", "Izrael, Palestina i mir" te "Kako izliječiti fanatika".

Djela su mu prevedena na više od četrdeset svjetskih jezika. Redovito je objavljivao eseje o politici, književnosti i miru. Pisao je za Davar, Yedioth Ahronoth, New York Review of Books i sve važnije svjetske dnevne novine. 

Amos Oz dobitnik je niza prestižnih nagrada – Izraelske nagrade za književnost (1998.), Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara (1992.), Goetheove nagrade grada Frankfurta (2005.), francuske nagrade Senders (2004.), Heineove nagrade (2008.), Mediteranske nagrade (2010.), Nagrade Franz Kafka (2013.), književne nagrade Haus der Kulturen der Welt (2015.) i mnogih drugih važnih svjetskih nagrada i priznanja. Dodijeljeno mu je više počasnih doktorata na sveučilištima diljem svijeta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.