Identitet
- Nakladnik: Meandar
- Prijevod: Ana Prpić
- 06/2005.
- 136, tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9532061517
- Cijena: 18.58 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Nakon publiciranja “Identiteta” Guy Scarpetta je načinio kratki intervju s Kunderom objavljen u Le Nouvel Observateuru. Na Scarpettino pitanje o razlikama među njegovim trima romanima napisana na češkom jeziku u Francuskoj te dvama novim francuskim romanima, Kundera je odgovorio da je razlika manje nego što Scarpetta misli. Ističe (s pravom!) da je melodija njegove rečenice identična i na češkom i na francuskom jeziku te kako je s “Besmrtnošću” dosegao zenit jedne forme koju je stoga morao mijenjati. Nakon Scarpettina inzistiranja na tvrdnji kako su razlike ipak veće, Kundera će u svom stilu, ‘muzikološki’, odgovoriti da su češki romani bili komponirani kao sonate, dok je s francuskim krenuo u istraživanje nove, kraće forme. Dok su češki romani ‘duga potraga za nekoliko definicija koje izmiču’, francuski predstavljaju ‘magično kruženje motiva’.
( Muharem Bazdulj )
Milan Kundera (1.4.1929. - 11.7.2023.), rođen je 1929. u Brnu. Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom Šala (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću.
Od romana Polaganost piše na francuskom jeziku. Djela na češkom jeziku: romani - Šala, 1975., Život je drugdje, 1970., Oproštajni valcer, 1971., Knjiga smijeha i zaborava, 1978., Nepodnošljiva lakoća postojanja, 1984., Besmrtnost, 1989.; pripovijetke - Smiješne ljubavi, 1963-1969. Na francuskom jeziku napisao je eseje: Umijeće romana, 1986., Iznevjerene oporuke, 1993., Zavjesa, 2005. dramu Jacques i njegov gospodar, 1971. i romane Polaganost, 1995., Identitet, 1996., Praznik beznačajnosti, 2014.
Njegov kultni roman Nepodnošljiva lakoća postojanja situiran u kontekst "praškog proljeća" 1968, gdje on precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira svjesno razbijajući narativnu iluziju, dok u Besmrtnosti također svoja razmišljanja strukturira u roman stvarajući priču o dvije sestre i njihovim životima, a ustvari literarno pretresajući sve velike životne teme: smrt, seks, obitelj, brak, društvene vrijednosti. Život je drugdje također je roman koji je istovremeno i parodija i satira jednoga vremena, ali i duboka i snažna meditacija o bitnim problemima čovjeka i njegovoj egzistenciji, baš kao što je glasna kritika sustava; Šala, pisana tehnikom kontrapunkta, s mnoštvom sporednih epizoda i kratkih esejističkih diskursa, ali tako duhovito i mudro da nakon čitanja osjećamo golemo estetsko i intelektualno zadovoljstvo bez obzira na težinu tematike. Knjiga smijeha i zaborava istovremeno je i roman, i bajka, i književna teorija, i politička rasprava, i muzikološka studija, i autobiografija, no upravo je zbog te svoje žanrovske kompleksnosti originalna i neodoljiva, kao što su neodoljive i novele iz Smiješnih ljubavi, prepune igre, šale, iznenađenja i erotskih (ne)mogućnosti, i kao što je originalan Oproštajni valcer.
U Umjetnosti romana Kundera iz vizure romanopisca u sedam samostalnih, ali sadržajno povezanih poglavlja predstavlja u glavnim crtama razvoj europskog romana i njegovo osobno poimanje istoga. Jedina je drama Kunderinih djela, Jacques i njegov gospodar, duhovita i zabavna "varijacija" Diderotova romana Jacques fatalist, Kunderina najdražeg romana, dok u romanu Identitet — drugom romanu napisanom na francuskom jeziku, sažetim izbrušenim pripovjedačkim stilom, trenutak zbunjenosti pokreće lanac događaja koji prisiljava čitatelja da premosti razliku između zbilje i mašte.
U Zavjesi, predzadnjoj knjizi eseja, Kundera se nadovezuje na prethodna djela Umjetnost romana i Iznevjerene oporuke te nastavlja istraživanja o romanu, odnosno njegovoj evoluciji, pišući o autorima (Sterne, Rabelais, Broch, Diderot, Musil, Kafka...) koji su obilježili povijest te književne vrste. U Susretu svakom rečenicom Kundera iznova pokazuje otpor prema uvriježenom mišljenju i romantičnom licemjerju, a dok preispituje skandal zaborava i postojanje crnih lista, ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je i prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Još jedan je to Kunderin autoportret, bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak i duhovit.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.