Boston Globe ovu knjigu naziva "idiosinkratičnom meditacijom o moralnoj nužnosti očuvanja umjetničkog djela od destruktivnog djelovanja", a Le Nouvel Observateur ističe da je umjetnost romana za Kunderu neraskidivo povezana s europskom civilizacijom "dvojbe i individualnih vrijednosti", pa je tako činjenica da je roman "iznevjeren" znak da se sama civilizacija nalazi u opasnosti.

Također je bitno istaknuti da iako je u prvom redu posvećena književnosti, ova knjiga je 1996. godine nagrađena Nagradom Društva američkih skladatelja kao najbolja knjiga o glazbi.

Djelo koje istovremeno govori o društvu i umjetnosti, te o književnosti i glazbi.

Milan Kundera (rođen 1929. u Brnu) napustio je Prag 1975. i emigrirao u Pariz. Slavu je stekao romanom «Šala» (1967), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću. Od romana «Polaganost» iz 1995. godine piše na francuskom jeziku.

Djela na češkom jeziku: romani – «Šala», 1975., «Život je drugdje», 1970., «Oproštajni valcer», 1971., «Knjiga smijeha i zaborava», 1978., «Nepodnošljiva lakoća postojanja», 1984., «Besmrtnost», 1989.; pripovijetke – «Smiješne ljubavi», 1963-1969. Na francuskom jeziku napisao je eseje: «Umijeće romana», 1986., «Iznevjerene oporuke», 1993., «Zavjesa», 2005., dramu «Jacques i njegov gospodar», 1971. i romane «Polaganost», 1995. i «Identitet», 1996.

Milan Kundera (1.4.1929. - 11.7.2023.), rođen je 1929. u Brnu. Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom Šala (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću.

Od romana Polaganost piše na francuskom jeziku. Djela na češkom jeziku: romani - Šala, 1975., Život je drugdje, 1970., Oproštajni valcer, 1971., Knjiga smijeha i zaborava, 1978., Nepodnošljiva lakoća postojanja, 1984., Besmrtnost, 1989.; pripovijetke - Smiješne ljubavi, 1963-1969. Na francuskom jeziku napisao je eseje: Umijeće romana, 1986., Iznevjerene oporuke, 1993., Zavjesa, 2005. dramu Jacques i njegov gospodar, 1971. i romane Polaganost, 1995., Identitet, 1996., Praznik beznačajnosti, 2014.

Njegov kultni roman Nepodnošljiva lakoća postojanja situiran u kontekst "praškog proljeća" 1968, gdje on precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira svjesno razbijajući narativnu iluziju, dok u Besmrtnosti također svoja razmišljanja strukturira u roman stvarajući priču o dvije sestre i njihovim životima, a ustvari literarno pretresajući sve velike životne teme: smrt, seks, obitelj, brak, društvene vrijednosti. Život je drugdje također je roman koji je istovremeno i parodija i satira jednoga vremena, ali i duboka i snažna meditacija o bitnim problemima čovjeka i njegovoj egzistenciji, baš kao što je glasna kritika sustava; Šala, pisana tehnikom kontrapunkta, s mnoštvom sporednih epizoda i kratkih esejističkih diskursa, ali tako duhovito i mudro da nakon čitanja osjećamo golemo estetsko i intelektualno zadovoljstvo bez obzira na težinu tematike. Knjiga smijeha i zaborava istovremeno je i roman, i bajka, i književna teorija, i politička rasprava, i muzikološka studija, i autobiografija, no upravo je zbog te svoje žanrovske kompleksnosti originalna i neodoljiva, kao što su neodoljive i novele iz Smiješnih ljubavi, prepune igre, šale, iznenađenja i erotskih (ne)mogućnosti, i kao što je originalan Oproštajni valcer.

U Umjetnosti romana Kundera iz vizure romanopisca u sedam samostalnih, ali sadržajno povezanih poglavlja predstavlja u glavnim crtama razvoj europskog romana i njegovo osobno poimanje istoga. Jedina je drama Kunderinih djela, Jacques i njegov gospodar, duhovita i zabavna "varijacija" Diderotova romana Jacques fatalist, Kunderina najdražeg romana, dok u romanu Identitet — drugom romanu napisanom na francuskom jeziku, sažetim izbrušenim pripovjedačkim stilom, trenutak zbunjenosti pokreće lanac događaja koji prisiljava čitatelja da premosti razliku između zbilje i mašte.

U Zavjesi, predzadnjoj knjizi eseja, Kundera se nadovezuje na prethodna djela Umjetnost romana i Iznevjerene oporuke te nastavlja istraživanja o romanu, odnosno njegovoj evoluciji, pišući o autorima (Sterne, Rabelais, Broch, Diderot, Musil, Kafka...) koji su obilježili povijest te književne vrste. U Susretu svakom rečenicom Kundera iznova pokazuje otpor prema uvriježenom mišljenju i romantičnom licemjerju, a dok preispituje skandal zaborava i postojanje crnih lista, ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je i prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Još jedan je to Kunderin autoportret, bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak i duhovit.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.