U Dubrovnik se još uvijek najugodnije dolazi s mora i to redovitom brodskom, a ustvari trajektnom linijom. Ona u grušku luku stiže u u popodnevnim satima. Tako je bilo kroz čitavo 20. stoljeće, još od vremena habsburških careva. Taj popodnevni brod u grušku luku stiže iz Rijeke, a zaustavlja se u Zadru, Splitu, Hvaru i Korčuli. Redovnim brodskim linijama Dubrovnik je dobro povezan s Italijom i to preko luke Bari u Apuliji. Većina brodova i glisera koji u Hrvatsku stižu iz Italije ipak ne dolaze iz Barija nego iz Ancone i Pescare, pa su tim brodovima glavna odredišta nešto sjevernije hrvatske luke Zadar i Split.

U ljetnim mjesecima kod Dubrovnika sidre se i brojni veliki turistički brodovi koji su na kružnim putovanjima po Sredozemlju. Ne jednom zaustavljali su se ovdje i veliki nosači vojnih zrakoplova, do zuba naoružane krstarice i razarači, američki a nekoć i sovjetski. Danas su posjete tih flota sve rjeđe i dobro bi bilo da posve prestanu. (Slobodan Prosperov Novak)

Slobodan Prosperov Novak hrvatski književni i kulturni povjesničar, teatrolog (Beograd, 11. IV. 1951). Diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost 1973. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu je magistrirao 1976. a dvije godine kasnije i doktorirao radom o Petru Kanaveliću. Radio je kao novinar Vjesnika u srijedu (1973.–1974.), bio asistent u Institutu za književnost i teatrologiju HAZU-a (1974.–1977.) te profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1977.–1997., redoviti profesor od 1988.). Predavao je i u Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Rimu (1981.–1984.) te na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu (2001.–2007.), na Filozofskome fakultetu u Splitu (2005.–2010.) te na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (2010.-2021.).

Bio je pomoćnik ministra prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske (1990.–1992.) te predsjednik Vijeća(1990.-1992.) i ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara (2000.); predsjednik Hrvatskoga P.E.N. centra (199.0–2000.). Glavni urednik ili pokretač više časopisa (Vijenac, Lettre internationale, Cicero i Most/The Bridge). U najvećem dijelu opusa tematski je usmjeren na istraživanje i kulturnopovijesnu kontekstualizaciju pisaca i djela starije hrvatske književnosti, napose dubrovačke (Dubrovački eseji i zapisi, 1975.; Komparatističke zagonetke, 1979.; Zlatno doba: Marulić, Držić, Gundulić, 2002.; Ugovor s tijelom: šesnaest lirskih pokusa, 2004.); posebno su mu zapažene teatrološke i držićološke studije (Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića, 1977.; Vučistrah i dubrovačka tragikomedija, 1979.; Planeta Držić: Držić i rukopis vlasti, 1984., prošireno izdanje Pisac i vlast: poetika Marina Držića, 2017.). Eseji i feljtoni, skupljeni u knjigama Zašto se Euridika osvrnula (1981.), Kad su đavli voljeli hrvatski (1988., Hrvatski pluskvamperfekt (1991.), Figure straha (1994.) i Kratka povijest avanturizma (2000.), lucidne su skice iz hrvatske književne i kulturne povijesti, namijenjene u prvome redu široku krugu čitatelja.

Takvim modelom prezentacije književnopovijesne građe koristi se i u nedovršenoj Povijesti hrvatske književnosti (I–III, 1996., 1997. i 1999.), u prvim trima svescima koje je obradio povijest hrvatske književnosti do prosvjetiteljstva XVIII. st., te u jednosveščanom sintetskom prikazu Povijest hrvatske književnosti (2003., pretiskano u četiri sveska 2004.), nastalom na metodološkom raskoraku postmodernističkog rastvaranja književnopovijesnoga diskursa i kulturološkoga pristupa. U opsežnim knjigama Vježbanje renesanse (2008.) i Slaveni u renesansi (2009.) popularno je, književnim stilom usustavio svoja predavanja za američke studente slavistike, a u knjizi Zločesti tekstovi (2011.) probrao višegodišnje polemičke tekstove.

U kasnijem se opusu posvetio popularno i lapidarno pisanim kulturnopovijesnim monografijama: Volite li Dubrovnik? (2005.), Hvar (2006.), 101 Dalmatinac i poneki Vlaj (2007.), Pričaj mi o Europi (2009.), 101 Dalmatinka (2010.), Boka kotorska (2011.), Knjiga o teatru (2014.), Split (2015.), Vruja: grad vode i vjetra (2016). Uredio je niz antologija i hrestomatija (Hrvatska drama do narodnog preporoda, s Josipom Liscem, 1984.; Stara bokeljska književnost, 1996.; Antologija hrvatskog pjesništva ranog moderniteta, 2004.; Tragedije XVI. stoljeća, 2006.; Abrahamova žrtva: Abraham i Izak u hrvatskoj književnosti i njihove europske inačice, s Viktorijom Franić Tomić, 2015.; Književnost ranog novovjekovlja u Boki kotorskoj, s V. Franić Tomić, 2015.; Zlatna knjiga bokeljskih književnika, s V. Franić Tomić, 2016.; Objavio u tri sveska Hrvatska srednjovjekovna književnost, I–III, s V. Franić Tomić, 2019. U istoj ediciji 2022. objavio je sljedeće sveske: Hrvatska književna renesansa .1.Zlatno doba. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje; Hrvatska književna renesansa. 2. Kriza i naznake moderne osjećajnosti. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje.; Hrvatski književni barok .1. Sloboda i njezini pjevači. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje.; Hrvatski književni barok. 2. Oživljavanje nacionalne ideje. Ideje, ljudi i mjesta književne produkcije; Prosvjetiteljstvo, 1. Hrvatska književnost u doba racionalističkih integracija. Ideje, ljudi i mjesta književne produkcije.; Prosvjetiteljstvo 2. Hrvatska književnici uvježbavaju ustanak. Ideje , osobe i mjesta književne proizvodnje. U više izdanja nakon 2019. objavljena mu je monografija Sveti Jeronim Dalmatinac, a zatim 2025. knjiga Vlado Gotovac, život i djela.

Ostvario je i niz multimedijskih projekata (kazališne predstave Ecce homo i Kako bratja prodaše Jozefa na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. i 1990., izložba Gundulićev san u Zagrebu 1989., Dom Marina Držića u Dubrovniku 1989.; izložba Hrvatska biljezi identiteta, sa Željkom Kovačićem, Beč 1991.). Utemeljitelj i jedan od urednika urednik Leksikona Marina Držića (2009.).Objavio na talijanskom jeziku monografiju o Marinu Držiću: Marino Darsa Raguseo. La sua vita e le sue opere dramatiche e politiche, 2022.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.