U ovoj knjizi autor na neobičan način odabire dati pregled moderne umjetnosti - kroz odnos prema ljudskom licu, kroz portret i autorportret. Analizom izražavanja prikazivanjem ljudskog lica uspio je ispričati alternativnu povijet moderne umjetnosti. Upravo mu takav pristup omogućuje čitanje ne samo odraza vremena već i mogućnost specifičnog teorijskog interdisciplinarnog uvida u metode i primjene pojedinog slikara.

Ovaj pristup metodski je inovativan, inventivan i inspirativan, a njegovi rezultati primjenjivi su na ostala područja (tematska, formalna i druga) moderne umjetnosti.

Drugi dio knjige sadrži tekstove o hrvatskim umjetnicima, većinom pisani kao predgovori izložbi, a objedinjeni su ovdje jer se u njima prepoznaju brojne rezonancije prvog dijela knjige. Svoje tekstove i postavke egzemplificira odnosno popraćuje izborom lica (portreta i autoportreta) od Cezanneovog autorportreta iz 1879. do lica naših dana.

***

Zvonko Maković (Osijek, 1947.), hrvatski povjesničar umjetnosti, pjesnik i esejist diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. Na istom fakultetu sad je izvanredni profesor i voditelj Katedre za suvremenu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti.

Prva knjiga pjesama objavljena mu je 1968. godine i nagrađena Nagradom Fonda A. B. Šimića. Godine 2001. dobio je Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički rad. Od 1968. do sada objavio je dvadesetak knjiga, što iz književnosti, što stručnih iz povijesti umjetnosti, te nekoliko zbirki eseja i izabranih kolumnističkih tekstova. Redovito se javlja u novinama kritičkim napisima u kojima se bavi različitim vidovima društvenih i kulturnih devijacija.

Organizirao je brojne izložbe, a 2001. bio je nacionalni izbornik na Venecijanskom bijenalu.

Zvonko Maković (1947) osnovnu i srednju školu završio je u Osijeku, a 1966. upisao je studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1973. Na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu radio je kao asistent od 1975. do umirovljenja 2012. u svojstvu redovitog profesora i voditelja Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije. Magistarsku radnju pod nazivom Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća obranio je pod mentorstvom akademkinje Vere Horvat Pintarić, a doktorirao s temom Slikarstvo Vilka Gecana. 

Autor je brojnih tematskih i studijskih izložaba u zemlji i inozemstvu, a 2001. bio je nacionalni izbornik na 49. Venecijanskom bijenalu. Među brojnim izložbama koje je autorski koncipirao ističu se kulturološki projekti 1850. – Kultura slike u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća (1985), Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (2004), Zero – Europska vizija 1958. do danas – Zbirka Lenz Schönberg (2004), Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti (2007), Strast i bunt: ekspresionizam u Hrvatskoj (2011), Put u vječnost (2016), Šezdesete u Hrvatskoj: mit i stvarnost (2018). Autor je mnogih retrospektivnih izložaba vodećih protagonista hrvatske umjetnosti 20. stoljeća (Miroslav Kraljević, Vilko Gecan, Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Ignjat Job, Nikola Reiser, Ljubo Ivančić, Stevan Luketić, Vojin Bakić, Mladen Galić, Miroslav Šutej, Julije Knifer, Vjenceslav Richter, Vasko Lipovac, Vladimir Becić, Ivan Picelj itd.). 

Objavio je brojne knjige poezije, kao i one znanstvene i stručne, te zbirke kolumnističkih tekstova. 

Prva knjiga pjesama objavljena mu je 1968. i nagrađena nagradom Fonda A. B. Šimić i nagradom Sedam sekretara SKOJ-a. Među važnijim su knjigama pjesama: "Komete, komete" (1978), "Činjenice" (1983, nagrada Vladimir Nazor), "Strah" (1985), "Ime" (1987), "Točka bijega" (1990), "Prah" (1992), "Veliki predjeli, kratke sjene" (2000, izabrane pjesme) i "Međuvrijeme" (2005). Pjesme su mu prevedene na više jezika i kao zasebne zbirke izašle u Francuskoj, Njemačkoj, Sjevernoj Makedoniji i Sloveniji.

Godine 2001. dobio je najveću nacionalnu nagradu za poeziju, Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički rad.

Od 2005. do 2009. bio je predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra, a od 2014. do 2022. predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.