Poema "Marina" zbog svojih osobina i vrijednosti predstavlja jedinstveno djelo ne samo svoga tvorca, slovačkoga pjesnika Andreja Sládkoviča nego i sveukupnoga slovačkog romantizma. Evangelistički svećenik Andrej Sládkovič (pravim imenom Braxatoris, 1820-1872.), utjelovio je u nešto manje od tri tisuće stihova ushite mladenačke ljubavi i svoje traganje za spoznajom života, veličine ljubavi i ljepote, za ravnotežom u složenoj situaciji u nacionalnom i društvenom životu svoje tada podjarmljene domovine. Pjesnik, poznat u svome narodu i po drugoj velikoj poemi, "Detvan" (1847), te spjevu "Grof Nikola Šubić Zrinski u Sigetu" (1866.), napisanom prigodom 300. obljetnice junačke smrti hrvatskoga vojskovođe. Kao i ostali romantičari svoga vremena Sladkovič pjevajući o svojoj ljubavi prema ženi pjeva i o ljubavi prema domovini. Poema "Marina" jest dakle pozdrav ljubljenoj djevi i domovini, s ciljem da njome pjesnik, proslavljajući obje, ostavi trag o sebi.

Nastala je 1844-45., a prvi put tiskana 1846. godine, "Marina" predstavlja prvo veliko pjesničko djelo spjevano na novoutemeljenom slovačkom jeziku, uvedenom 1844. godine uslijed slovačke jezične reforme. Ono što znači "Smrt Smail-age Čengića" Ivana Mažuranića, prvo veliko pjesničko djelo spjevano na "ujedinjenom" hrvatskom jeziku, uvedenom reformom Ljudevita Gaja, to znači "Marina" za književnost slovačkog naroda.

Prema slobodnom prijevodu češkog prevoditelja, književnog kritičara i povjesničara Dušana Karpatskog, djelo je na hrvatski prepjevao Luko Paljetak. Uz popratne grafike akademske slikarice Zdenke Pozaić ovo izdanje predstavlja vrijedan prilog hrvatskoj kulturnoj baštini.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.