Neobična, jeziva, zbunjujuća i zacijelo snažna knjiga beogradskog pisca i esejista Jovice Aćina "Gatanja po pepelu" posvećena je izgnanstvima, proganjanjima i logorima. Ona nije ni antropologija, ni povijest, ni sociologija, ni psihologija, ni analiza ideologija, političkih i pravnih učenja, nego knjiga koja književnim jezikom pokušava misliti ono što je neizrecivo u užasima izgnaničkog i logorskog univerzuma, književni esej koji je tako moduliran da se može nositi sa stravama tragične realnosti novije europske povijesti.

Pisati o izgnanstvima i logorima zahtijeva, prema Aćinu, njihovo književno istraživanje, zahtijeva »traganja oko pitanja opstanka i satiranja ljudskog bića u ekstremnim situacijama − ... − vođeno naumom da se logorski fenomen kao fenomen najtotalitarnijeg zla, vičnog prerušavanju, demaskira u egzistencijalnom, to će reći i u književnom smislu«, zahtijeva razmatranje dokumentarnih tekstova, zapravo dokumenata terora, kroz moralnu i egzistencijalnu optiku pisanja i literature, jezika i umjetnosti u iskonskom smislu toga izraza.

Aćinova "Gatanja po pepelu" zadiru u samo tkivo neizrecivog na granicama čovjekove egzistencije. Onespokojavajuće zahtjevna i istodobno uzbudljiva knjiga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.