Marie je majka dvoje djece, zaokupljena sobom i manje-više pomirena sa svijetom. Međutim, njezina skrb za izbjeglice, ljude koji su izgubili sve, pokrenut će vrtlog unutrašnjih demona. A tada će se i sama naći na vjetrometini.

Roman jednoglasno proglašen dosad najboljim Adamovim djelom, uz tvrdnju da odavno u književnosti nije tako dobro uprizorena bijeda prokletih novoga doba.

Proza minimalističke fakture, koja ne oskudijeva u osjećajnosti, ali se brižno čuva patetike. Pogled je izvanjski, posvećen gestama, tjelesnim dodirima, posrtanjima i pridizanjima, no ujedno empatičan, bratski. Premda ne štedi, već lucidno pogađa upravo bolna mjesta, autor ne zaboravlja tražiti utjehu.

***

Olivier Adam rođen je 1974. u predgrađu Pariza, gdje i danas živi kao profesionalni pisac. Svoja prva dva romana "Dobro sam, ne brini se" (Je vais bien ne t'en fais pas, 2000) i "Laka kategorija" (Poids léger, 2002) sam je adaptirao za film, Što mu je
donijelo scenarističku nagradu L'Etoile d'or. Hrvatski su čitatelji izvrsno prihvatili njegovu zbirku pripovjedaka "Preživjeti zimu" (Passer l'hiver, 2002), ovjenčanu Goncourtovom nagradom za kratke priče. Adamovi romani "Litice" (Falaises, 2005) i "Na vjetrometini" (A l'abri de rien, 2007) uvršteni su u najuži izbor za "veliku" Goncourtovu nagradu, a potonjem je pripala Le prix roman France Télévisions.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.