U "Mojoj borbi" (petoj knjizi), dvadesetogodišnji Karl Ove seli se u Bergen. Najmlađi je od svih studenata primljenih na prestižnu Spisateljsku akademiju, gdje stiže uzbuđen i prepun ambicije. Uskoro gubi mladenačke iluzije: njegovi književni tekstovi pokazuju se naivnima i klišejiziranima, u društvu je čudan, beznadan je sa ženama, pa svoj sram utapa u piću i rock glazbi.

Malo-pomalo stvari se poboljšavaju. Zaljubljuje se, odustaje od pisanja kako bi postao književni kritičar, i njegov život poprima oblik odraslosti. No uskoro ga autodestruktivne pijanke i neodoljiv poziv za pisanjem povlače unatrag.

U petom dijelu heksaloga "Moja borba" Karl Ove Knausgård podastire osobne i često neugodne borbe s introvertiranošću, alkoholom, nevjerom i umjetničkom ambicijom.

Karl Ove Knausgård! Ući u taj svijet, zatvoriti se opet u tu autobiografiju, autofikciju, reality-lit, doku-fikciju, što god bilo, u čitateljskom smislu ništa nije ravno tome, nijedna literatura nema trenutačno veći čitateljski prioritet. (...) I gdje god da gurnuli prst, ulazite u tu, jednu te istu, veliku doku-fikciju, u tu fascinantnu literarnu kuću.

Dragan Jurak, Moderna vremena

... Knausgårdova magija sastoji [se] u hipnotičkom zanosu u koji baca čitatelja, u užitku koji proizlazi iz ljepote teksta, iz prizora, atmosfere i mirisa, iz drame čovjekova života u čijoj strahotnosti i banalnosti postoji nešto duboko utješno.

Miljenko Jergović, Jutarnji list

Nakon što sam pročitao petu knjigu, mogu se opustiti. Više ne sumnjam. U cijelosti drži vodu. Jedino što zadnji tom utvrđuje jest da je riječ o kapitalnom djelu u poslijeratnoj povijesti norveškoga romana ili da imamo posla s romanom jedinstvenim u svijetu u prvome desetljeću 21. stoljeća.

Trond Haugen, Dagsavisen

Karizma ovih knjiga, kombinacija kritičkih pohvala, tržišnog uspjeha i neobične briljatnosti njihove forme učinila je bivanje hipnotiziranim opširnim opisima običnoga norveškog života svojevrsnom kulturološkom obvezom… Moja borba, peta knjiga toliko je gusta detaljima da se većina mora zaboraviti. A gube se na sličan način kako gubimo naše dane i naše sate, samo da bi se naglo vratili u trenucima prisjećanja. Knausgård nas je darovao kompletom romana koji oblikom i teksturom odgovaraju našim prošlostima… bolje od ijednog romana koji sam pročitao…

The Financial Times

Karl Ove Knausgård (Oslo, 1968.) studirao je književnost i umjetnost na Sveučilištu u Bergenu. Njegov je prvijenac "Ute av verden" (1998.) dobio Nagradu norveških književnih kritičara (prvi put u povijesti osvojio ju je debitant), a drugi roman "Ima vrijeme za sve" (2004.) osvojio je niz nagrada i nominiran je za Nagradu Nordijskoga vijeća. Od 2009. do 2011. objavljuje heksalog "Moja borba" (Min Kamp), koji se u Norveškoj, zemlji od oko pet milijuna stanovnika, prodao u više od pola milijuna primjeraka, a preveden je na 35 jezika. Godine 2015. dobio je Međunarodnu nagradu Die Welta, a 2017. visoko cijenjeni Jeruzalem Prize, koji promiče slobodu pojedinca u društvu, a dobili su ga samo najznačajniji pisci naše epohe. Za mnoge je kritičare Knausgårdova "Moja borba" najznačajnije djelo skandinavske književnosti 21. stoljeća. Godine 2019. dobio je nagradu Švedske akademije ‒ Nordijsku nagradu, poznatiju kao “mali Nobel” za značajan doprinos nordijskoj književnosti. 2020. objavljuje roman "Jutarnja zvijezda", prvu knjigu u budućem petoknjižju, a do danas su objavljeni romani "Vukovi iz šume vječnosti", "Treće carstvo" (2022.) i četvrta knjiga "Nattskolen" (Večernja škola).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.