Snažan rast gradova i općenito stanovništva u 19. stoljeću pred javne institucije i društvo u cjelini stavio je brojne nove izazove. Uz osiguravanje dovoljnih količina pitke vode, izgradnju odvoda i kanalizacije te suvremene prometne infrastrukture, među najvažnije se ubraja i osiguranje adekvatna mjesta pokopa, prikladna s obzirom na nove sanitetske propise, ali i estetske nazore onoga vremena. U svim većim gradovima utemeljuju se stoga nova groblja ili značajno proširuju stara, najčešće odlukama lokalnih organa vlasti koje su na te poduhvate primorali novi državni zakoni.

Kako je istodobno riječ o razdoblju koje je, zahvaljujući rađanju nacionalnih ideologija i razvoju povijesnih znanosti, bilo izrazito opsjednuto prošlošću i njezinim komemoriranjem, grobljima i pojedinačnim grobovima kao mjestima koja su čuvala memoriju kako na velikane domovine, naroda ili lokalne zajednice tako i na preminule članove obitelji posvećuje se osobita pozornost. Posvuda po Europi, a istodobno i u dijelovima svijeta u koje europski kolonizatori prenose svoje koncepcije smrti, memorije i reprezentacije moći, podižu se stoga novi monumentalni grobljanski kompleksi, a na njima raznoliki raskošni mauzoleji i spomenici koji postaju simbolima civiliziranosti zajednica, obitelji i/ili pojedinaca koji ih grade.

Sličan proces obilježio je i grad Zagreb. Iako se radilo o relativno malenome gradu na rubu habsburškoga imperija, koji je do Prvoga svjetskog rata dosegao tek oko 80.000 stanovnika, arhitektonski okvir njegova središnjega gradskog groblja Mirogoj, izgrađen prema projektu arhitekta Hermana Bolléa, pripada najmonumentalnijim grobljanskim kompleksima srednje Europe te se smatra remek-djelom hrvatskoga historicizma. Nigdje ni na srednjoeuropskim ni na talijanskim grobljima 19. i početka 20. stoljeća nije na sličan način riješen odnos arkada i paviljona pokrivenih kupolom. Zahvaljujući pak okolnosti da je sagrađen na padini, nizanje paviljona stvorilo je iznimno slikovitu cjelinu koja se uzdiže nad obroncima sjevernoga ruba Zagreba posljednjih stoljeće i pol.

Monografija "Mirogoj - Povijest i baština multikonfesionalne nekropole Zagreba" Dragana Damjanovića prikazuje povijest izgradnje Mirogoja s naglaskom na gradnji njegova arhitektonskoga okvira – arkada i paviljona – uz komparativne primjere stilskog rješenja iz sličnih kompleksa na području južne i srednje Europe. Specifičnosti Mirogoja stavljene su u društveni, politički i kulturni kontekst vremena kada je groblje utemeljeno i građeno. Knjiga je opremljena s više stotina arhivskih i suvremenih fotografija, ilustracija i nacrta te iscrpnom bibliografijom i kazalom imena.

Dragan Damjanović (Osijek, 1978.) redoviti je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Posebno je područje njegova znanstvena interesa povijest arhitekture te slikarstva i skulpture od kraja 18. do sredine 20. stoljeća.

S toga je područja do sada objavio više od dvadeset knjiga (od kojih su važnije Vukovarski arhitekt Fran Funtak, 2009.; Đakovačka katedrala, 2009; Arhitekt Herman Bollé, 2013.; Vila Živković-Adrowski-Lubienski, 2016.; Zagreb. Architectural Atlas, 2016., Otto Wagner und die kroatische Architektur, 2018; Otto Wagner i hrvatska arhitektura, 2020.; Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg i baština Srpske pravoslavne crkvene opštine u Zagrebu, 2020; Veliki zagrebački potresi, 2021.) te više od stotinu znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima kao i niz poglavlja u knjigama. Članke objavljuje u uglednim međunarodnim časopisima: Journal of the Society of Architectural Historians, Zeitschrift für Kunstgeschichte, Centropa, Architectura – Zeitschrift für Geschichte der Baukunst, Umění/Art, Acta Historiae Artium, Urban Design International, RIHA Journal, itd. Autor je i suautor niza izložbi od kojih se osobito ističu izložbe Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2015.) i Otto Wagner i hrvatska arhitektura (Veleposlanstvo RH u Beču, Muzej 3. bečkog okruga, 2018. – 2019.).

Trenutno je voditelj projekta Hrvatske zaklade za znanost Reprezentacija, razvoj, edukacija, participacija – umjetnost u društvu od 19. do 21. stoljeća (2023. – 2027.) te institucionalnoga istraživačkog projekta Identiteti u vizualnim umjetnostima od moderne do suvremenosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu uz potporu Europske unije – NextGenerationEU (2025. – 2029.).

Za svoj je znanstveni rad do sada dobio niz nagrada: Državnu nagradu za znanost 2005., Nagradu Grada Zagreba 2015., Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu za područje likovnih umjetnosti, potom Godišnju nagradu Filozofskog fakulteta 2014., Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2014. i 2019., Nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2021. i posebno priznanje Filozofskog fakulteta 2021.

Nakon potresa u Zagrebu 2020. uključio se u aktivnosti oko očuvanja stradale spomeničke baštine grada. Bio je 2021. – 2022. član Komisije za odabir prijedloga likovnog rješenja nacionalne strane Republike Hrvatske na optjecajnom kovanom novcu eura.

Mirogoj već dva desetljeća predstavlja jedno od središnjih područja njegova interesa. Člancima i javnim nastupima pokušava dodatno osvijestiti značaj očuvanja ovoga ključnog spomenika Zagreba 19. i 20. stoljeća kako bi se zaustavila devastacija nadgrobnika te konačno započela temeljita sanacija arhitektonskog okvira groblja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.