Peter Burke
Što je kulturalna povijest?
- Nakladnik: Izdanja Antibarbarus
- Prijevod: Zdravko Židovec
- 10/2006.
- 167 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9532490116
- Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Kulturalna povijest, nekoć Pepeljuga među disciplinama, zanemarivana od strane svojih uspješnijih sestara, ponovno je otkrivena sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Otada je uživala u svom ponovnom buđenju, barem u akademskom svijetu - povijest kako je se prikazuje na televiziji, ostaje prevladavajuće vojna, politička i, u nešto manjoj mjeri, socijalna.
Svrha ove knjige je precizno objasniti ne samo ponovno otkrivanje kulturalne povijesti nego i što ona jest ili, bolje rečeno, što kulturalni povjesničari čine kad poklanjaju pažnju različitostima, raspravama i sukobima, ali i zajedničkim interesima i tradicijama. Na tom tragu ova knjiga nastoji spojiti dva suprotstavljena, ali komplementarna pristupa: onaj unutarnji usredotočen na rješavanje neprekidnih problema u okviru same discipline, te onaj izvana: što povjesničari daju vremenu u kojem žive.
Unutarnji pristup bavi se ponovnim buđenjem kulturalne povijesti kao reakcijom na raniji odnos prema prošlosti, kada se propuštalo ono što je u datom trenutku bilo neobjašnjivo a važno. Sukladno tome, kulturalni povjesničari prikupljaju one dijelove prošlosti koje drugi povjesničari nisu kadri vidjeti. Isticanje cijelih „kultura" poništava današnju podjelu ove discipline na povijest stanovništva, diplomacije, žena, ideja, biznisa, ratovanja i tako redom.
Izvanjski pristup također ima što ponuditi. Ponajprije, veže razvoj kulturalne povijesti uz širi „kulturalni obrat" u političkoj znanosti, geografiji, ekonomiji, psihologiji, antropologiji i „kulturalnim studijima". U tim disciplinama, barem kod manjeg broja znanstvenika, došlo je do pomaka od ustaljene racionalnosti (racionalni izbor teorije o glasovanju ili potrošnji, primjerice) do povećanog zanimanja za vrijednosti kojih se drže pojedine grupe na pojedinim položajima u pojedinim razdobljima.
Svrha ove knjige je precizno objasniti ne samo ponovno otkrivanje kulturalne povijesti nego i što ona jest ili, bolje rečeno, što kulturalni povjesničari čine kad poklanjaju pažnju različitostima, raspravama i sukobima, ali i zajedničkim interesima i tradicijama. Na tom tragu ova knjiga nastoji spojiti dva suprotstavljena, ali komplementarna pristupa: onaj unutarnji usredotočen na rješavanje neprekidnih problema u okviru same discipline, te onaj izvana: što povjesničari daju vremenu u kojem žive.
Unutarnji pristup bavi se ponovnim buđenjem kulturalne povijesti kao reakcijom na raniji odnos prema prošlosti, kada se propuštalo ono što je u datom trenutku bilo neobjašnjivo a važno. Sukladno tome, kulturalni povjesničari prikupljaju one dijelove prošlosti koje drugi povjesničari nisu kadri vidjeti. Isticanje cijelih „kultura" poništava današnju podjelu ove discipline na povijest stanovništva, diplomacije, žena, ideja, biznisa, ratovanja i tako redom.
Izvanjski pristup također ima što ponuditi. Ponajprije, veže razvoj kulturalne povijesti uz širi „kulturalni obrat" u političkoj znanosti, geografiji, ekonomiji, psihologiji, antropologiji i „kulturalnim studijima". U tim disciplinama, barem kod manjeg broja znanstvenika, došlo je do pomaka od ustaljene racionalnosti (racionalni izbor teorije o glasovanju ili potrošnji, primjerice) do povećanog zanimanja za vrijednosti kojih se drže pojedine grupe na pojedinim položajima u pojedinim razdobljima.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
