Tonko Maroević,  Boris B. Hrovat, Jagoda Martinčević i Jelena Lužina zajednički potpisuju ovu opsežnu monografiju o umjetničkom radu i djelovanju Petra Selema. U knjizi su sadržani prilozi o Selemovim opernim i glazbeno-scenskim režijama, dramskim režijama, Selemovom esejističkom i znanstvenom radu, te autobiografske natuknice.



***

Petar Selem rođen je u Splitu, a studirao je u Zagrebu i Strasbourgu. Redatelj je brojnih dramskih i opernih predstava u svim hrvatskim nacionalnim kazalištima, dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Biennaleu suvremene glazbe u Zagrebu i Varaždinskim baroknim večerima.

Godine 1983. prihvaća poziv gospodina Georgija Strehlera i postaje član direkcije Kazališta Europe u Parizu. Jedan je od osnivasča Teatra &TD u Zagrebu gdje je ostvario svoje prve dramske režije: Camusova Kaligulu, i Claudelovu Razdiobu popodneva. Sudjelovao je u osnivanju Komornog kazališta Kripta 70 u Splitu 1969.

Prvi put se na Splitskom ljetu pojavljuje 1976. godine sa adaptacijom i režijom dramske poeme Prazor Jure Kaštelana. Posljednjih desetljeća operne režije Petra Selema viđene su u mnogim hrvatskim i svjetskim kazalištima: u moskovskom Boljšoj teatru, petrogradskom Teatru opere i baleta, salzburškom Festspielhausu, praškoj Državnoj operi, Norveškoj operi u Oslu, Festivalu Puccini u Torre del Lagu, luksemburškoj Operi, Operi u Ludwigshafenu, njujorškom La MaMa teatru, teatru Umberto Giordano u Foggi, na Malti, Ljubljani, Sarajevu, etc.

U razdoblju od 1977. do 1983. obnašao je rukovodeće dužnosti u međunarodnim kazališnim udruženjima koja djeluju unutar UNESCO-a. Od 1983. do 1989. u Parizu je član direktorija kazališta Europa-Odeon, i jedan je od najbližih suradnika renomiranog redatelja Giorgija Strehlera. Ratne 1991. godine umjetnički je direktor Dubrovačkih ljetnih igara, a od 1992. do 2000. umjetnički direktor Hrvatske radiotelevizije.

Objavio je pet knjiga s područja kazališta i glazbe, a za svoj je umjetnički rad nagrađen brojnim nagradama, priznanjima i odlikovanjima: Nazorova nagrada 1984. za režiju Verdijeva Nabucca, Marul 1989. za režiju Boitovog Nerona, Nagrada Hrvatskog glumišta 1993. za režiju Marovićevog Starog groblja na Sustipanu, Nagrada Splitskog ljeta 1995. za režiju Gotovčeve Mile Gojsalića.

Jedan je od rijetkih redatelja koji je čak tri puta osvojio nagradu Hrvatskog glumišta za režiju, 1993., 1996. i 2000. godine.
Od sezone 2002/03 Petar Selem umjetnički je direktor HNK Split

Akademik Tonko Maroević, hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i prevoditelj (Split, 22. X. 1941. - Stari Grad, 11. VIII. 2020.). Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio 1963. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1976. doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas (objavljeno kao knjiga 2007. pod naslovom Napisane slike), a 1965–70. bio asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti. Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Redoviti je član HAZU od 2002.

Javio se zbirkama pjesama u prozi "Primjeri" (1965) i "Slijepo oko" (1969) u okviru generacijske »razlogovske« poetike. U kasnijoj fazi njegovo pjesništvo obiluje intertekstualnim i metatekstualnim referencijama, a odlikuje ga i povratak vezanomu stihu i tradicionalnim oblicima ("Motiv Genoveve", 1986; "Trag roga, ne bez vraga", 1987; "Četveroručno", 1992; "Sonetna struka", 1992; "Black & Light: versi od prigode", 1995; "Redak mulja, redak pjene", 2013).

Kao književni kritičar sustavno prati suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavi se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga ("Dike ter hvaljenja", 1986; "Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga", 1989; "Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva", 1998; "Pohvala pokudi", 1998; "Družba da mi je: domaći književni portreti", 2008; "Skladište mješte sklada", 2010).

Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971–95. "Uskličnici" (1996) i 1996–2019. "Svjetlaci" (2019) te antologije katalonskoga pjesništva "Bikova koža" (1987) i "Riječi za jedan lapidarij" (2018).

Istražuje suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost; objavljuje likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama, piše predgovore katalozima i grafičkim mapama (Z. Bourek, J. Bratanić, R. Goldoni, Z. Keser, A. Kuduz, V. Kuliš, Ž. Lapuh, I. Lovrenčić, E. Murtić, Š. Perić, H. Šercar, I. Šiško, M. Šutej i dr.) – od kojih je mnoge probrao u knjizi "Slikanje i slikama predgovaranje: pisani portreti" (2006) – te monografije (Nives Kavurić-Kurtović, 1986; Zlatko Kauzlarić Atač, 1996; Vojin Bakić, 1998; Antun Zuppa, 2000; Antun Babić, 2002). Članke o naivnoj umjetnosti, pisane 1968–2012., skupio je u knjizi "O naivi i autsajderskoj umjetnosti" (2013). Prevodi s nekoliko jezika (G. Cavalcanti, Dante, F. García Lorca, G. Mascioni, G. Papini, F. Petrarca, R. Queneau, L. Sciascia i dr.); o iskustvu prevođenja Jorgea Luisa Borgesa napisao je traduktološko-esejističku knjigu "Borgesov čitatelj" (2005). Izabrane pjesme objavio je 2009 ("Drvlje i kamenje").

Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2013. te nagrade Goranov vijenac za pjesnički opus 2018.

Izvor: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. 

Jagoda Martinčević  rođena je 1946. godine u Zagrebu. Diplomirala je povijest glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, usavršavala se u Berlinu. Djelovala je u dnevniku Vjesnik 23 godine kao glazbena kritičarka i urednica kulturne rubrike. Bila je zaposlena u Koncertnoj direkciji Zagreb kao voditeljica Muzičkog informativnog centra. Prva je glavna urednica časopisa Cantus Hrvatskog društva skladatelja. Bila je pomoćnica ministra kulture za kazalište, glazbu i film te saborska zastupnica. Danas je u mirovini. Autorica je brojnih monografija hrvatskih glazbenika, radio i tv emisija o glazbi i glazbena kritičarka Jutarnjeg lista.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.