Predrag Finci se, u šest poglavlja knjige, koje posvećuje dnevniku, ispovijesti, osobnoj fotografiji, autobiografiji, biografskom filmu i biografiji, dotaknuo pristupa osobnom tekstu, kao interpretator koji se pita o društveno-povijesnom, kulturološkom i psihološkom, no i o estetskom značenju i značaju za svaki od navedenih šest izričaja... Dotiče se niza tema, od interpretacije, artističkog, literarnog, narativnosti, samooblikovanja, objektiviziranja, konstruiranja Sebe, kazivanja istinosti, dovršenosti do autentičnosti.

U razmatranju osobnog teksta nije toliko krucijalno pitanje estetskih kvaliteta i načina artikuliranja fenomena koliko je važno što to djelo sadrži, koje je njegovo porijeklo, koja mu je bila ili jest sada svrha, zašto je uopće nastalo. Napominje važnost konteksta -primjerice značaj dnevnika u ratna vremena i memoaristike u totalitarnim režimima. Pokazuje kako je osobno dovoljno za pisca no nedovoljno za filozofa (koji može iskazivati sebstvo, no ne želi suditi o osobnome)..., koji ne smatra da se osobno iskustvo može smatrati za filozofski relevantnu kategoriju, no unatoč tome navodi primjere iz povijesti koji svjedoče da su upravo u maniri autobiografija pisali mnogi filozofi.

Jasno razgraničava ono što ne nastaje kao umjetničko djelo (dnevnik, autobiografija), no navodi daje svaki od osobnih tekstova na granici, te kada se ta granica prijeđe, on postaje dokument neke vrste ili umjetničko djelo, i makar se radi subjektivnim pričama oni su slika historijskog u liku konkretne ljudske egzistencije. U poglavlju o biografskom filmu, koji nije dovoljno istražen jer ne postoje suvremeni povijesni pregledi ili teorijske rasprave o istom, otvara interpretaciju biografskog filma koji je u osnovi „konstrukcija" i umjetničko djelo.

U zadnjem poglavlju obrađuje biografiju - dakle tekst o drugome, koja nastaje kao. sprega istraživačkog i stvaralačkog. Autor prikazuje kako tekst iz monološkog mora prijeći u dijaloško kako bi sebe ostvario kao djelo kako bi bio i za Drugog, a ne samo za sebe, bez obzira o kojoj vrsti osobnog teksta se radi.

Predrag Finci rođen je 1946. u Sarajevu. Kratko vrijeme bavio se glumom. Završio je Dramski studio 1969. Filozofiju je studirao u Sarajevu i Parizu (kod Mikela Dufrennea). Studijski je boravio u Freiburgu (kod Wernera Marxa). Magistrirao je 1977., a doktorirao 1981. Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu do 1992. Od 1993. živi u Londonu, gdje je do odlaska u mirovinu 2011. radio kao slobodni pisac i gostujući istraživač na UCL-u (University College London).

Član je Društva pisaca BiH, P.E.N.-a BiH (Sarajevo), organizacije Exile Writers Ink (London) i Hrvatskoga filozofskog društva (Zagreb). Knjige i tekstovi prevođeni su mu i nagrađivani.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.