Roman "Vampir" proznog pisca i prevoditelja Borisa Perića prvo je iole ozbiljno književno djelo te vrste u hrvatskoj književnosti. Žanrovski lociran na razmeđu fantastike i kriminalistike, “Vampir” se oslanja kako na tradiciju gotskog romana i njegovih nastavljača u britanskoj, njemačkoj ili američkoj književnosti, tako i na suvremenije pristupe temi, obilježene u prvom redu psihoanalizom, ali i znanstvenim teorijama s područja medicine, genetike, bio-etike i sl.

Smještajući radnju u Zagreb prvih godina trećeg milenija, autor propitkuje aktualnost “vampirske” metaforike u svakodnevnom govoru i doživljavanju svijeta, pri čemu se spektar njenih značenja proteže od primarne sfere zatrovanih međuljudskih odnosa i civilizacijskih boljki do nelagode globalne ekonomije, ksenofobije i netrpeljivosti prema drugom/drukčijem ili, pak, recentnog političkog folklora s ruba Balkana. Zaseban dio romana tematizira bajkovito putovanje u Istru, domovinu drevnih pučkih vjerovanja u šaroliku galeriju fantastičnih bića poput štriga, štriguna, mora ili krsnika, što knjizi daje dodatnu etnološku vrijednost. Ovdje svakako valja istaknuti da se “istarski dio” romana temelji na autorovim višegodišnjim osobnim istraživanjima i detaljnim konzultacijama povijesne građe i stručne literature.

Središnji motiv fabule, priča o najstarijem i zacijelo najpoznatijem istarskom vampiru Juri Grandu, autentična je legenda pazinskog kraja iz druge polovice 17. stoljeća, koju je u svom kapitalnom djelu “Slava vojvodine Kranjske” dokumentirao i slovenski povjesničar Janez Vajkard Valvazor (Nürnberg, 1689). Na znanstvenoj razini “Vampir” efektno isprepleće realne rezultate psihijatrijskog istraživanja vampirizma (Renfieldov sindrom, klinički vampirizam, hematofilija, hematodipsija i sl.) s fantastičnim teorijama “vampirske biologije”, kakve su koristili klasici žanra od Brama Stokera do Anne Rice. Uz to, roman se čita i kao svojevrsna povijest razvoja vampirskog motiva u svjetskoj književnosti, od prvog spominjanja pojma kod Byrona ili Polidorija (sam naslov referenca je na prvu vampirsku novelu “The Vampyre” Johna Polidorija), preko Stokerova klasika “Drakula” do suvremenih trilera kao što su “Salems Lot” Stephena Kinga ili “The Hunger” Whitley Striber.

Boris Perić, rođen 25. V. 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, prevođenjem i novinarstvom. Radio u više javnih glasila, obrađujući teme iz kulture, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljivao u hrvatskom i inozemnom tisku. Uvršten u više književnih antologija. Zaposlen kao savjetnik za medije u Kontaktnom uredu grada Beča u Zagrebu. Član Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika. Živi i radi u Zagrebu.

Objavljena prozna djela: "Sezona stakla" (pripovijetke), Zagreb, 1993; "Heartland" (pripovijetke), Zagreb, 1995; "Quattro Stagioni" (pripovijetke, zajedno sa Z. Ferićem, M. Kišom i R. Mlinarcem), Zagreb 1998; "Groblje bezimenih" (pripovijetke), Zagreb, 2003.

Boris Perić rođen je 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, književnim i znanstvenim prevođenjem, te publicistikom i novinarstvom. Radio u više javnih glasila obrađujući teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode s njemačkog i engleskog, te na njemački jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima. Uvršten u više književnih antologija. Za književne prijevode i autorska djela više puta nagrađivan.

Objavio je desetak djela, među kojima i: "Heartland" (pripovijetke, 1995.), "Vampir" (roman, 2006.), "D’Annunziev kod" (roman, 2007.), "Ogledi o ekstazi" (eseji, 2011.), "Povratak Filipa Latinovića" (roman, 2013.), "Zagabrijel" (roman, 2018.), "Povijest paučine", "Zagabrijel II" (roman, 2019.) itd. 

Roman "Povratak Filipa Latinovića" ušao je u uži izbor t-portalove nagrade za najbolji roman godine. Urednik je biblioteke Prezreni na svijetu, a nedavno je ostvario veliki uspjeh s prijevodom "Balada Petrice Kerempuha" na njemački jezik. Član Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.