Gospodin Henri i enciklopedija

Beskraj
Gospodin Henri zatraži čašu apsinta i reče: – Već dva dana ne pijem.
...provodim mjerenja na nekoj staroj zgradi – reče gospodin Henri – a kad pijem apsint, unutrašnje mjere kuće postanu dvostruko veće od vanjskih mjera.
...je li moguće da kuća ima unutrašnji zid dužine deset metara, a vanjski samo pet?
...ja ovako poimam beskraj: kutija koja ima unutrašnje mjere 20x10x10 i vanjske mjere 10x5x5.
...beskraj se nalazi u apsintu – reče.
I podižući kažiprst, gospodin Henri ponovno zatraži: – Još jedan beskraj, molim vas. I to onaj veći!

Klupa u parku
Gospodin Henri je sjedio na klupi u parku pitajući se hoće li njegovo tijelo ustati da ode popiti čašu apsinta. Zatim reče: – Moja je duša već ustala.
A onda gospodin Henri pogleda u svoje tijelo, pokušavajući pronaći vlastito lice, ali nije uspio.
...ima dijelova moga tijela koje mogu vidjeti svojim očima, a ima i onih koje mogu vidjeti samo u pamćenju.
...kao da pamćenje ima oči koje su čak starije od onih na tijelu.
Zatim gospodin Henri zašuti, pa opet reče:
– Istina je da je moja želja već popila čašu apsinta, a ja nisam.
…moja je želja, u ovom trenutku, pijanija od mene.
…pa idem je onda sustići – reče gospodin Henri, i naglo ustane s klupe.
– Eto napokon jedne odluke. Idemo na apsint! – poviče. I užurbano krene.

Stvarnost
Gospodin Henri reče: – Ako pomiješamo apsint sa stvarnošću, dobit ćemo jednu bolju stvarnost.
...vjerujte mi, uvaženi slušači, da vam ovo ne govorim jer sam to naučio, iako nesumnjivo posjedujem i određeno znanje u velikim količinama, ali ne, moj glas ne dolazi odatle.
...moj glas dolazi iz iskustva, dragi sugrađani!
...istina je da ćemo dobiti bolju stvarnost ako je pomiješamo s apsintom.
...ali je također istina da će onaj tko pomiješa apsint sa stvarnošću ostati s lošijim apsintom.
...vrlo rano sam donio bitne odluke u životu – reče gospodin Henri.
...nikad nisam pomiješao apsint sa stvarnošću, da ne bih pogoršao kvalitetu apsinta.
...još jednu čašu apsinta, dragi komendatore. I bez ijedne kapljice stvarnosti, molim vas.

Gonçalo M. Tavares (1970.) portugalski je književnik rođen u Angoli. Od objavljivanja svojega prvog djela, "Knjige o plesu", 2001., Tavares je do danas objavio više od dvadeset raznovrsnih djela: od poezije, kratkih priča, romana, romana-eseja, kazališnih djela, do priča za djecu. U tom je kratkom razdoblju dobio i mnoge portugalske kao i neke međunarodne književne nagrade. Djela su mu prevedena u više od dvadesetak zemalja.

Tavares je prvi pravi suvremeni portugalski pisac koji se izravno nastavlja na europsku i svjetsku literarnu tradiciju – upravo otuda univerzalnost njegove proze, koja svoje obilježje crpi iz ludističkih kombinacija književnih žanrova, povijesti i filozofije. Na hrvatskom su mu objavljene knjige "Gradska četvrt" (Sysprint, 2009), "Jeruzalem" (SysPrint, 2009), "Jedan čovjek: Klaus Klump/Stroj Josepha Walsera" (Vuković&Runjić, 2018), "Putovanje u Indiju" (Vuković&Runjić, 2019).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.