Smješten po sredini plovnoga puta što ide istočnojadranskom stranom, kao važna mletačka luka Hvar je tokom XVI. stoljeća doživio značajan ekonomski i kulturni procvat. Pohode ga mnogi inozemni putnici, u njemu povremeno žive utjecajni stranci, što ga uvodi u kozmopolitsku mediteransku komunikaciju, ali jača i njegova samosvijest što će se posebno manifestirati u značajnoj književnoj produkciji, pretežno na hrvatskom jeziku.

Na temelju povijesne građe i literarnih izvora Aldo Čavić se potrudio konstituirati predodžbu identiteta hvarske komune u navedenom razdoblju, obilježenom naročito intenzivnim rastom nakon krize izazvane tzv. pučkim prevratom (1510-14). Dok su svjedočanstva mletačkih dužnosnika i stranih hodočasnika škrta objektivnim podacima i povremeno obilježena „egzotizmom“ slike, domaća pismenost također nije prebogata dokumentarnošću, ali kroz stihove i pisma (posebno poslanice) nudi ozbiljan uvid u dosegnutu civilizacijsku razinu.

Autor ove knjige ponajprije je sustavno proučio kako je naša književna povijest ocrtala prinose renesansnoga hvarskog kruga, a zatim je samostalno razradio međusobne odnose protagonista i njihove utjecajne dodire i zračenja. Čavićeva ideja o dvama susljednim intelektualnim poljima inovativna je i poticajna i navodi nas na kompleksnije sagledavanje Hvara kao mjesta kulturne gravitacije, ali i svojevrsne polarizacije. Djelovanje Lucića (kao središta prvoga, ranijega polja) i značenje Hektorovića (kao poticatelja drugoga polja, oko sredine stoljeća i potom) ukazuje se bitno širim od lokalnih koordinata, dajući Hvaru ulogu najživlje razmjene humanističkih ideja i stvaralačkog reagiranja na nekoliko područja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.