Začuđujuću raznolikost doživljaja svijeta u kojem živimo često opisujemo atributima: prostor, vrijeme i boja. Pri njihovu podrobnijem definiranju često se rukovodimo željom da im damo svojstva objektivne egzistencije, slično fizičkim predmetima koji čine naš svijet.

No, pri toj zamisli odmah ćemo naići na zapreku ne možemo utvrditi granice prostora niti osjetilno doživjeti vrijeme, jedino što uočavamo u svezi s opažajem prostora i protoka vremena su veze između percepcije kretanja predmeta u prostoru i vremenskih intervala u kojima se to kretanje odvija. Istraživanja pokazuju da se percepcija čak i onih dijelova svijeta za koje imamo specijalizirane osjetilne organe, kao što su zvuk, miris ili boja, ne odvija neutralno ili objektivno poput snimanja magnetofonom ili filmskom kamerom, Dakle, opažaj nije samo refleksija slike na retinu oka - on uključuje sjećanja, asocijacije i imaginaciju - aktivnu interpretaciju našega uma.

Prostor, fizički i zamišljeni prostor, nije samo dio identiteta neke osobe nego i dinamično sredstvo koje se često koristi u svrhu definiranja identiteta neke nacije, Kao što to tvrdi Lefebvre: " prostor je proizveden društvenim odnosima koje on također transformira," prostor se stoga neprestano mijenja i nosi različita značenja. On je dio povijesti i kulture koja se stalno definira i redefinira, drugim riječima: prostor je kulturni proces.

Ako doživljaj nekog prostora uključuje interpretaciju, subjektivnu komponentu osobe koja je taj prostor doživjela, kako možemo prezentirati isti prostor drugima?

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.