Niko, veteran Dinamova sjevera koji se upravo vratio iz zatvora, Masa, prostitutka koja je pobjegla iz javne kuće, Folo, načelnik opskurnog policijskog odjela kojemu kolege smještaju aferu, i Darko, momak koji traži svoje mjesto u podzemnoj eliti, glavni su likovi ovog romana kroz koje se prelama tragikomična hrvatska stvarnost. Svi likovi opsjednuti su potragom za nečim: Niko traži posao i izgubljeno prijateljstvo, Folo staru poznanicu, Darko bivšu zaručnicu, Masa izlaz iz klopke u koju je upala. Problem je, međutim, što jedni drugima pritom stoje na putu, što uspjeh jednoga poništava uspjeh drugih. Smješten u Novi Zagreb, mutant krimića i crne kronike, “Dečko, dama, kreten, drot” prije svega je roman o ljubavi i prijateljstvu.

Roman “Dečko, dama, kreten, drot” dovršava trilogiju započetu “Koncertom za teauilu i apaurin” i nastavljenu “Plesačicom iz Blue Bara”.


Edo Popović živi s obitelji u Zagrebu. Dosad je objavio zbirke priča “Ponoćni boogie” (1987.), “San žutih zmija” (2000.), dnevničko-autobiografsku prozu “Kameni pas” (2001.), novele “Koncert za tequilu i apaurin” (2002.), “Plesačica iz Blue Bara” (2004.) i roman “Izlaz Zagreb jug” (2003.) U suradnji s underground crtačem Igorom Hofbauerom radi na seriji ilustriranih kratkih priča. Dosad su objavljena četiri sveska: “Klub”, “Ako vam se jednom na vratima...”, “Gospa od Bluda” i “Betonske priče”.

Edo Popović rođen je 1957. u Livnu, u Bosni i Hercegovini. Od 1968. živi u Zagrebu. Studirao komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik knjiž. časopisa Quorum (1985–90), surađivao u Poletu i Studentskom listu. Radio kao profesionalni novinar (1991–99); istaknuo se serijom reportaža s hrvatskih i bosansko-hercegovačkih ratišta. Od 2000. djeluje kao profesionalni književnik i urednik u izdavačkim kućama.

Prvu knjigu priča "Ponoćni boogie" objavio je 1987; u toj prozi urbanog pejzaža (K. Bagić) glavni lik je autsajder koji se probija labirintima grada. Česte su reference iz glazbe, filma i književnosti, a na razini teksta naglo se smjenjuju dijalozi, unutarnji monolozi, poetizirani fragmenti i izravan govor, čime se krše književne konvencije.

Nakon duže stanke objavio je zbirku priča "San žutih zmija" (2000), koja se zasniva na iskustvu ratnoga reportera. U autobiografskoj prozi "Kameni pas" (2001) izmjenjuju se dnevničke, putopisne i memoarske dionice. Novele "Koncert za tequilu i apaurin" (2002), "Plesačica iz Blue Bara" (2004) i kratki roman "Dečko, dama, kreten, drot" (2005) objavio je i kao trilogiju "Igrači" (2006). U suradnji s crtačem I. Hofbauerom objavio je pet svezaka ilustriranih kratkih priča ("Klub", "Ako vam se jednom na vratima...", "Gospa od Bluda", "Betonske priče", "Dvije priče"), te zbirku "Tetovirane priče: i pjesme" (2006).

U romanu "Izlaz Zagreb jug" (2003) također se bavi kvartovskom mitologijom zagrebačkih Utrina i tamošnje tržnice, kao stjecišta sudbina stanovnika toga naselja. God. 2007. objavio je roman "Oči", narativno najkompleksniji u opusu, u kojem svoju kvartovsku mitologiju uklapa u složeniju strukturu i zaokružuje priču u formu svojevrsnoga bildungsromana, u kojem je glavnome junaku posudio i neka vlastita životna iskustva. God. 2009. objavio je "Priručnik za hodače", knjigu o hodanju, pisanju i prirodi.

Godine 2011. objavljuje roman "Lomljenje vjetra", a obilježavajući 25 godina od objave Ponoćnog boogieja izlazi novo, dopunjeno izdanje te kultne zbirke 80-ih godina prošlog stoljeća "Ponoćni boogie i druge priče" (2012). Knjigom "U Velebitu" (2013) ispisuje transžanrovski hommage istraživačima Velebita, mješavinu putopisa, dnevnika i eseja, u kojoj su sakupljena iskustva i viđenje planine, kako Popovića samog tako i autora na koje se Popović poziva i koje citira.

Roman "Mjesečev meridijan" objavljuje 2015., i u njemu preispituje vrijednosti koje su suvremena ekonomija i tehnologija dovele u pitanje, a to su dijelom zaboravljene vrline poput solidarnosti, prijateljstva, odgovornog roditeljstva, prirodnosti. 2018. godine objavljuje knjigu "Čovjek i planina", treću u kojoj se bavi Velebitom, a usput i prirodom, ekologijom, usporavanjem i povratkom jednostavnom životu, a 2019. zajedno sa suprugom, arhitekticom Ljiljanom Đorđević objavljuje "Zapise iz Stranice Gornje". Roman "Kako sam brojio ružičaste robote" objavio je 2021.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.