Održati i obraniti ljudsku svijest i savjest temeljna je Camusova težnja, koja ga je vodila od vizije apsurdnog svijeta do otkrivanja vrednota koja su izvan dohvata besmisla. Na tragu ovog potonjeg je i ova nevelika knjiga eseja objavljena 1954. godine. “Nema više pustinja. Nema više otoka. Pa ipak se osjeća potreba za njima. Da bismo razumjeli svijet, moramo se katkada okrenuti od njega; da bismo bolje služili ljudima, treba ih držati trenutak na odstojanju. Ali gdje da se pronađe samoća nužna snazi, polagano disanje uz koje se duh sabire i odmjerava hrabrost?” Pedesetak godina poslije za senzibilizirane čitatelje ova je knjiga upravo jedno takvo “mjesto”.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.