Dnevnici s putovanja
- Nakladnik: Ceres
- Prijevod: Nikica Rilović
- 08/2006.
- 93 str., meki uvez
- ISBN 9532071105
- Cijena: 10.49 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Francuski pripovjedač, dramatik, esejist i novinar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. - Albert Camus rodio se 7. studenog 1913. u Mondoviju u Alžiru. Godine 1940. dolazi u Francusku gdje ubrzo osniva ilegalni list “Combat” koji je odigrao važnu ulogu u pokretu otpora. I ta Camusova djelatnost svjedoči o piscu koji po iskrenoj i poštenoj angažiranosti pripada takozvanim prometejskim pjesnicima, onima kojima je umjetničko stvaranje ujedno i borba za slobodu čovjeka i njegove savjesti.
Albert Camus je boravio u Sjedinjenim Državama u ožujku i svibnju 1949. i u Južnoj Americi od lipnja do kolovoza 1949. Impresije s tih putovanja bilježio je u svoje “Teke” koje su objavljene zasebno. Camus je sam izdvojio kao zasebnu cijelinu “Putovanje u Južnu Ameriku”, no međutim oba su “Putovanja” u ovom izdanju objavljena skupa. Neki od dijelova kasnije su pronašli svoje mjesto u kasnijim Camusovim djelima: “Njujorške kiše”, “Ljeto”, “More izbliza”, i “Kamen koji raste”.
Sve u svemu, ove su stranice obilježene kriznim stanjem; fizička kriza uzrokovana putovanjem brodom za koju će Camusu trebati mjeseci da je prevlada i emocionalna i moralna kriza koja se očituje opsjednutošću samoubojstvom kao žestokim osjećajem progonstva. U dvanaest godina koje će uslijediti, Camus će rijetko pristati na to da održi predavanje u inozemstvu, izuzimajući svečanosti dodjele Nobelove nagrade u Stockholmu čemu je prisustvovao na nagovore njegovih izdavača.
Poslije Drugoga Svjetskog rata Camus je objavio roman “Kuga” u kojem je ipak slijepoj tiraniji epidemije suprotstavio ljudsku solidarnost i suosjećanje prema ljudima koji trpe i fizički i moralno. Esej “Pobunjeni čovjek”, također iz tih dana, te drama “Opsadno stanje” i “Pravednici”, govore uglavnom o istom Camusovu književnom problemu: čovjekovoj svijesti i savjesti u različitim okolnostima. Njegov zadnji roman Pad, unatoč vanjskom cinizmu, bezbolnosti i ravnodušnosti, svjedoči, o autoru koji je, identificirajući se sa zlom u svijetu i čovjeku, ljudski ispaštao i nevjerojatno trpio zbog toga.
Camus je poginuo u prometnoj nesreći 4. siječnja 1960. blizu Sensa u Francuskoj zajedno s oboje svoje djece.
Odrastao u Alžiru bez oca, uz nepismenu i nagluhu majku, koja je postala matricom jednog od najdirljivijih temata mnogih njegovih knjiga. Studirao je filozofiju, strasno privržen i kazalištu, novinstvu te nogometu, no književnost mu je postala osnovnom vokacijom. Tijekom II. svj. rata sudionik je francuskog pokreta otpora. Poginuo je u automobilskoj nesreći nedaleko od Pariza 1960. Tada je pisao svoje možda najambicioznije djelo, romansiranu autobiografiju koja je u trenutku piščeve smrti sadržavala trećinu (320 str.) planirane građe. Camusova ju je kćerka objavila gotovo 35 god. nakon piščeve pogibije pod naslovom "Prvi čovjek" ("Le Premier hornrne", 1994). Ta knjiga rasprodana u milijunskoj nakladi.
Camusov izrazito raznolik opus iznimno je koherentan. Riječ je o neprestanom traganju za pozitivnim vrijednostima - u vremenu nestanka mnogih vrijednosnih uporišta. Ono se zasniva na iskustvima siromaštva, bolesti, rata te na osjećanju ljepote i tragike života. U romanu "Stranac" ("L' Estranger", 1942), kojim je stekao svjetsku slavu, opisuje neku vrstu rascijepljenosti između pojedinca i univerzuma. Camus je "Stranca" pisao istodobno s prvom verzijom drame "Kaligula" ("Caligula", 1944) i esejom "Mit o Sizifu" ("Le Mythe de Sisyphe", 1942), svrstavajući sve tri knjige u ciklus apsurda. Stoga je ubrzo doživljavan kao jedan od predstavnika egzistencijalističke književnosti uz koju se vezuje tema apsurda života i svijeta.
Nije se smatrao pripadnikom ovog kruga te želeći zagovarati pozitivne vrijednsoti glede čovjeka društva i svijeta on istodobno stvara ciklus pobune: "Kuga" ("La Peste",1947), drame "Opsadno stanje" ("L' Etat de siege",1948) i "Pravednici" ("Les Justes", 1950) te veliki esej "Pobunjeni čovjek" ("L'Homme revolte", 1951).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.