Pascal Bruckner
Demokratska melankolija
- Nakladnik: Ceres
- Prijevod: Nikica Rilović
- 12/2007.
- 171 str., meki uvez
- ISBN 9789532670165
- Cijena: 12.61 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U ovoj esjeističkoj knjizi Pascal Bruckner razmatra sve oblike demokracije kroz povijest. Na brojnim stranicama ove knjige on opisuje primjere demokratskih pokušaja i ostvarenja u raznim zemljama i razmišlja o neuspjesima mnogih pokušaja uspostavljanja demokratskih struktura vlasti u pojedinim povijesnim uvjetovanostima. Motive za pisanje ove knjige Bruckner je našao upravo u Francuskoj; u zemlji slobode, pravde i bratstva i zemlji najrazvijenije demokratske prakse. Njegova opažanja i razmišljanja su zanimljiva jer tvrdi kako širenje demokratskih sloboda i demokracije u svijetu u praksi vodi polakom gašenju demokracije u zemljama s visokom demokratskom sviješću. Tu poglavito misli na Francusku.
«Da bi sve ostalo kako jest, trebalo bi dakle da se Povijest zaustavi, da prestane biti tragična i surova; da se potreba za pravdom, tisućljetni snovi koji će nadživjeti neuspjeh marksizma više ne trude sebi utrti put, po potrebi nasiljem; da se ljudi, ovisno o tome jesu li rođeni jadni ili moćni, pomire za svojim stanjem. Bilo bi dakle potrebno čudo. Ali demokracija nas umara, muči svojim upozorenjima, bezbrojnim zadaćama koja nam nalaže. Izmislili smo je samo da je bolje pretvorimo u umirujeće sredstvo koje nas štiti od nesigurnosti i tjeskobe. Premda, dramatičnim izokretanjem njezina smisla, ona označava njegovo podređivanje poretku stvari, umiljatu trpeljivost na netrpeljivo, blagu ravnodušnost prema drugima i prema nama samima. Tako ćemo možda naučiti da se demokracija može ugasiti da bi uspjela, srljati u propast pod nasmiješenom maskom uspijeha. Da bismo izbjegli istodobnost njezina ispunjenja s njezinom propasti, preostaje nam samo poželjeti joj puno opasnosti koje je oživljavaju. Ali u oba slučaja trošenja, pobjedom ili nesrećom, nećemo umaći željeznom dobu».
***
Pascal Bruckner rođen je 1948. godine. Do sada je objavio petnaest knjiga: osam romana i sedam eseja. Prvu knjigu objavio je 1975. godine (esej o Charlesu Fourieru). Među romanima veći odjek imali su: «Gospodin Tac» ( Monsieur Tac, 1976.), «Ledeni mjesec» (Lunes de fiel, 1981), «Božansko dijete» (Le Divin enfant, 1992).
Pascal Bruckner ugledno je ime francuske suvremene književnosti. Afirmirao se već 1977. godine. Nakon eseja «Novi ljubavni nered» napisanog zajedno s Alainom Finkielkrautom, postao je poznat u Francuskoj i izvan nje. Ta knjiga je zapravo obračun s prihvaćenim obrascima dotadašnjeg trendo-marksističkog načina mišljenja. Bruckner je od tada objavio još desetak knjiga, romana i priča te esejističke proze. Većina idućih eseja bestseleri su i u Francuskoj i u Europi: «Jecaj bijelog čovjeka», «Demokratska melankolija», «Kušnja nevinosti». Člancima o književnosti, kulturi i politici pojavljuje se u tisku i u stručnoj periodici. Predaje književnost u Parizu te često gostuje na američkim sveučilištima.
Bruckner je danas dobro poznat pisac i u nas, tako da su i četiri njegove na hrvatski prevedene knjige dočekane s pohvalama. Do sad su prevedene: «Kradljivci ljepote», «Bezimeni ljudožderi», «Božansko dijete» i «Palača pljuski»
«Da bi sve ostalo kako jest, trebalo bi dakle da se Povijest zaustavi, da prestane biti tragična i surova; da se potreba za pravdom, tisućljetni snovi koji će nadživjeti neuspjeh marksizma više ne trude sebi utrti put, po potrebi nasiljem; da se ljudi, ovisno o tome jesu li rođeni jadni ili moćni, pomire za svojim stanjem. Bilo bi dakle potrebno čudo. Ali demokracija nas umara, muči svojim upozorenjima, bezbrojnim zadaćama koja nam nalaže. Izmislili smo je samo da je bolje pretvorimo u umirujeće sredstvo koje nas štiti od nesigurnosti i tjeskobe. Premda, dramatičnim izokretanjem njezina smisla, ona označava njegovo podređivanje poretku stvari, umiljatu trpeljivost na netrpeljivo, blagu ravnodušnost prema drugima i prema nama samima. Tako ćemo možda naučiti da se demokracija može ugasiti da bi uspjela, srljati u propast pod nasmiješenom maskom uspijeha. Da bismo izbjegli istodobnost njezina ispunjenja s njezinom propasti, preostaje nam samo poželjeti joj puno opasnosti koje je oživljavaju. Ali u oba slučaja trošenja, pobjedom ili nesrećom, nećemo umaći željeznom dobu».
***
Pascal Bruckner rođen je 1948. godine. Do sada je objavio petnaest knjiga: osam romana i sedam eseja. Prvu knjigu objavio je 1975. godine (esej o Charlesu Fourieru). Među romanima veći odjek imali su: «Gospodin Tac» ( Monsieur Tac, 1976.), «Ledeni mjesec» (Lunes de fiel, 1981), «Božansko dijete» (Le Divin enfant, 1992).
Pascal Bruckner ugledno je ime francuske suvremene književnosti. Afirmirao se već 1977. godine. Nakon eseja «Novi ljubavni nered» napisanog zajedno s Alainom Finkielkrautom, postao je poznat u Francuskoj i izvan nje. Ta knjiga je zapravo obračun s prihvaćenim obrascima dotadašnjeg trendo-marksističkog načina mišljenja. Bruckner je od tada objavio još desetak knjiga, romana i priča te esejističke proze. Većina idućih eseja bestseleri su i u Francuskoj i u Europi: «Jecaj bijelog čovjeka», «Demokratska melankolija», «Kušnja nevinosti». Člancima o književnosti, kulturi i politici pojavljuje se u tisku i u stručnoj periodici. Predaje književnost u Parizu te često gostuje na američkim sveučilištima.
Bruckner je danas dobro poznat pisac i u nas, tako da su i četiri njegove na hrvatski prevedene knjige dočekane s pohvalama. Do sad su prevedene: «Kradljivci ljepote», «Bezimeni ljudožderi», «Božansko dijete» i «Palača pljuski»
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
