Meštrović na interdisciplinaran način, koji više sintetizira nego što razlaže u detalje, prolazi kroz razna područja suvremenog ljudskog iskustva - ekonomska, politička, kulturna, i čisto subjektivna - da bi otvorio neka ključna pitanja. Prije svega, pita se što smo postigli kao vrsta, a što doista tražimo ili hoćemo postići. Pri tom upozorava da smo još daleko da bismo i ocrtali globalnu kulturu i kozmopolitski ideal koji bi trebali istinski nadomjestiti svijet nacija i njihovih zasebnih povijesnih putova i samozamišljanja.

Premda je na pomolu, kako je autor naziva, „normativna globalna revolucija", što znači svijest o potrebi za uspostavom zajedničkih pravila održivog razvitka - današnji trendovi razvitka upravo su proturječni takvoj svijesti. Naopaki razvitak predvodi neoliberalizam, čiji uspjeh ne počiva na ravnoteži nego neravnoteži između tržišta, države i društva, dakle na napredovanju poremećaja odnosa između glavnih dijelova organizacije zajedničkog života... Kao jedan od primjera izobličenog razumijevanja i prakse autor ističe primjer rasapa značenja „društva" i „društvenog", da bi se u jednoj od konačnih, i fatalnih, verzija „društvo" suprotstavilo „prirodi".

... Od početka do kraja, radi se o djelu kritičkog tonusa, čiji duh ne popušta i ne da se opustiti ni impresionirati zamjenskim i krivotvorenim ponudama, bilo idejama ili industrijskim proizvodima, koje suvremena civilizacija nudi svojoj publici i potrošačima u zamjenu za odricanje od ozbiljnosti mišljenja.

...Meštrovićeva društveno-humanistička esejistika stoji uz bok najboljih domaćih autora koji, poput Kalanja i Rogića, uspijevaju naoko tehnička pitanja razvitka dekonstruirati i reintegrirati u složenu problematiku i cjelovitost znanja koje povezuje različita područja i koje nam tek omogućuje da ispravno shvatimo uzroke i posljedice suvremenih razvojnih problema, kako na nacionalnoj tako i globalnoj razini.

Iz recenzije (Prof. dr. sc. Vjeran Katunarić)

Matko Meštrović povjesničar je umjetnosti i društveni teoretičar. Diplomirao i doktorirao temom Teorija dizajna na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Bio je ravnatelj Zavoda za kulturu Hrvatske (1987– 92), profesor na Interfakultetskom studiju dizajna (1991–94), znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu (1993–2005). Bio je član umjetničke skupine Gorgona, jedan od osnivača i teoretičara Novih tendencija (1961) i član uredništva časopisa Bit-international (1968–72). Zauzima se za unaprjeđivanje industrijske i oblikovne kulture i bavi se problemima suvremenoga društvenog razvoja.

Glavna djela: "Od pojedinačnog općem" (1967/2005), "Obrisi bez obrasca" (1978), "Teorija dizajna i problemi okoline" (1980), "Svijet, svijest i zavisnost" (1983), "Roba i sloboda" (1995), "Vrijeme zbilje" (2002), "Prema novom usmjerenju" (2011) i "Do kuda? Do kada?" (2018). Prvu zbirku pjesama "Razaznanja" objavio je 2011., a drugu "Ono što nigdje nije" 2019.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.