Glavnina sadržaja knjige odnosi se na teme i dileme historijske sociologije, kao relativno nove i uzbudljive grane sociologije. Tako je u knjizi, osim prikaza nastanka i razvoja te grane sociologije, koja se bavi prošlošću da bi što bolje objasnila suvremenost društva, uvršteno nekoliko tema koje izazivaju posebnu pažnju. Razlog tome je izvjesna zagonetnost izvora i putova modernih društava.

Na primjer, je li moguće odrediti početak i kraj modernizacije društva? Je li protestantizam bio zaista presudan u nastanku kapitalističkog privređivanja? Je li do industrijske revolucije, koja je dala odlučujući zamah razvitku kapitalizma, došlo skoro slučajno (u Engleskoj)? Postoji li jedna ili više modernosti? Mora li periferija biti samo loša kopija centra?

Osobito raspravljanjem o odnosu između centra i periferije i zalaganjem za revalorizaciju pojma "poluperiferija" autor izlazi iz uskih okvira historijske sociologije kao (pod)discipline i upušta se u samostalno razmatranje niza pitanja, kao što su zbog čega postoji mnogo država a ne samo jedna (svjetska), nestaje li kapitalizam ili samo mijenja ćud... Pa ipak najizazovnijima su (dva) poglavlja u knjizi u kojima autor propituje uzroke posljednjeg rata u Hrvatskoj, polazeći pri tom od činjenice da su neka, doduše rjeđa, područja u Hrvatskoj, u kojima stoljećima žive Hrvati i Srbi, jedni pored drugih, uspjela sačuvati mir (i toleranciju), a druga nisu.

U analizama na spomenute teme autor primjenjuje i međusobno kombinira tri objašnjenja: determinističko (klasično uzročno), kontingencijsko (ponajviše koncept "ovisnosti o prijeđenom putu"), i funkcionalno (posljedice izučavanih društvenih procesa sa stajališta korisnosti ili štetnosti njihovih učinaka za pojedine aktere). 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.