U romanu "Rat za peti okus" Barbieri se bavi intrigantnom, aktualnom temom koja se nameće važnošću u globalnim razmjerima. Roman pripada žanru negativne utopije i događa se u vremenu sve bližem našem, u kojem globalistička tehnologija uspijeva dominacijom nad tržištem i proizvodnjom hrane zagospodariti svim našim pojedinačnim životima i sudbinama. Kao odgovor na ta pogubna nastojanja rađa se pokret otpora.

Sukob kulminira u kataklizmi koja uzrokuje uništenje civilizacije da bi se na ruševinama, zaslugom zagovornika prirodnosti, ponovo počela rađati prirodnija i humanija civilizacija. Ovim romanom Barbieri sumira iskustva svojega opusa jer se dosad u nekoliko navrata bavio žanrom negativne utopije, a hrana je također njegova neiscrpna književna tema... "Rat za peti okus" ima sve književne začine i pretpostavke da postane svjetski hit poput njegova Epitafa carskoga gurmana.

Velimir Visković

Barbieri je u svojem najnovijem romanu "Rat za peti okus", u svojoj vrlo bogatoj književnoj praksi, još jedanput bravurozno povezao smisao slobode pojedinca s ideologemima represivnih društava, i to na razini njegova europski valoriziranog romana "Epitafa carskoga gurmana", pa mu je zato i pošlo za rukom još jednom stvoriti u hrvatskoj književnosti vrlo rijetku teksturu negativne utopije. Stvorio je djelo koje se u žanrovskom i majstorskom smislu mjeri s poetikom Krležina "Banketa u Blitvi" ili najboljim piscima engleskih moralističkih basni i legendi kakve su pisali Huxley, Orwell ili Golding.

Slobodan Prosperov Novak

***

Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je i studirao na Filozofskom fakultetu. Prozaik je, autor brojnih romana, zbirki pripovijedaka, pjesama i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela, u kojima se bavi i obrađuje europsku i sredozemnu baštinu, posebice Dalmacije, njezinu sposobnost nasljeđivanja, prepletenu s nepromjenjivošću ljudske sudbine na cikličkim raskrižjima epoha i vremena. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama i pjesmama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa. Dobitnik je nekoliko značajnih književnih nagrada, a 2006. godine njegov roman "Dioklecijan" nagrađen je Nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine.

Najpoznatiji roman "Epitaf carskog gurmana", kojem je "Rat za peti okus" svojevrsni nastavak, objavljen je na nekoliko svjetskih jezika u visokim nakladama, a isti je roman u biblioteci Večernjeg lista među deset  najznačajnijih romana hrvatske književnosti XX. stoljeća, tiskan u tiraži od 200.000 primjeraka, što je rekord jednog izdanja proznog djela u povijesti hrvatske književnosti.

Kao pisac Barbieri od 1980-ih godina sve do danas surađuje u mnogim hrvatskim i talijanskim, u posljednje vrijeme i slovenskim tjednicima i časopisima,  a od njegovih kolumni u tjedniku Nacional i Večernjem listu nastali su "Kuharski kanconijeri", bestseler hrvatske gastronomske literature u četiri knjige, objavljen u pet izdanja, na nekoliko jezika.

Njegova zbirka pripovijedaka "134 male priče o hrani", na sajmu knjiga u Barceloni 2003. nominirana je za najbolju knjigu, a proglašena je pobjednikom u konkurenciji književnosti o hrani.

U veljači 2005. u Grythyttanu u Švedskoj, Barbierijevi su "Kuharski kanconijeri" između 5000 naslova podijelili prvu nagradu, Gourmand World Cookbook Awards, u kategoriji za kuhinje Sredozemlja, Best Mediterranean Cookbook. Godinama je Barbieri na Hrvatskoj televiziji svaki tjedan vodio svoj serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije pod nazivom "Jelovnici izgubljenog vremena", a stalni je suradnik hrvatskih i europskih časopisa i tjednika. 

Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta studirao je filozofiju i španjolski jezik. Autor je bogata i raznovrsna opusa: pripovijedaka, romana, eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih dijela. Član je Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umjetnika od 1974. otkad djeluje kao profesionalni književnik.

Proza mu je, u više izdanja, prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski, mađarski, nizozemski, poljski i češki jezik. Od njegovih kolumni u tjedniku Nacional nastali su i "Kuharski kanconijeri I-IV.", bestselleri hrvatske gastroliterature objavljeni do sada u nekoliko izdanja i na nekoliko jezika. Njegova zbirka pripovijedaka "134 male priče o hrani" na sajmu knjiga u Barceloni 2003. proglašena je najboljom u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005. u švedskome Grythamu, "Kuharski kanconijeri" podijelili su prvu nagradu za najbolju knjigu o Sredozemlju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.