Veljko Barbieri je prije trideset godina u romanu „Epitaf carskog gurmana“ povezao umjetnost i gastronomiju; ta je knjiga postala veliki hit na našem tržištu, a doživjela je i inozemnu recepciju. Barbieri je zatim u vodećim hrvatskim novinama godinama pisao kulinarske kolumne koje je poslije tiskao i u knjigama. Međutim, Barbierijeve kulinarske zbirke nisu samo tehnički zapisi o namirnicama; njegovim receptima uvijek prethodi eruditski esej o povijesti jela, pripovijetka, memoarska reminiscencija.

Knjiga „Vrijeme za gozbu“ stoga je konceptualizirana primarno kao književno djelo. To je svojevrsna povijest gastronomije koja počinje najstarijim elementarnim jelima, da bi nas postupno vodila prema novijim i kulinarski sve sofisticiranijim jelima. Uz svaki recept Barbieri pripovijeda književno stiliziranu priču o jelu, potkrijepljenu i brojnim kulturno-povijesnim podacima, stoga ova knjiga jest svojevrsni umjetnički vrhunac Barbierijeva nastojanja da poveže svoje dvije velike ljubavi – lijepu književnosti i gastronomiju.

Čak i oni koji nisu hedonisti Veljkova tipa, pa im recepti i nisu bitni, moći će uživati u specifičnu, bogatu Barbierijevu književnom stilu, u načinu kako on oživljava povijesne scene, predočava ugođaj, boje i mirise. A onima koji vole i isprobavati recepte ova će knjiga ponuditi potpun, vrhunski užitak!

Autor je raščitao prošlost u vlastitom ključu, od antičkih vremena preko srednjeg vijeka do suvremenosti tragajući za stilskim znakovljem hrane i za sastojcima svakodnevnog obroka svake pojedine epohe. A taj obrok nije bio samo obrok gospodara, velikaša, već i roba, sluge, kmeta. Tragajući po starim požutjelim knjigama, Barbieri je stvarao vlastitu arheologiju kulinarskog umijeća koju do njega nismo poznavali, ni priznavali.

Željko Ivanjek

Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta studirao je filozofiju i španjolski jezik. Autor je bogata i raznovrsna opusa: pripovijedaka, romana, eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih dijela. Član je Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umjetnika od 1974. otkad djeluje kao profesionalni književnik.

Proza mu je, u više izdanja, prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski, mađarski, nizozemski, poljski i češki jezik. Od njegovih kolumni u tjedniku Nacional nastali su i "Kuharski kanconijeri I-IV.", bestselleri hrvatske gastroliterature objavljeni do sada u nekoliko izdanja i na nekoliko jezika. Njegova zbirka pripovijedaka "134 male priče o hrani" na sajmu knjiga u Barceloni 2003. proglašena je najboljom u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005. u švedskome Grythamu, "Kuharski kanconijeri" podijelili su prvu nagradu za najbolju knjigu o Sredozemlju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.