Miroslav Tuđman u svojoj knjizi "Druga strana Rubikona : Politička strategija Alije Izetbegovića" donosi građu za razumijevanje povijesnih prilika, odluka i događaja koji su oblikovali današnju BiH. Analiza motive i vrijednosti na kojima se temelji Izetbegovićeva politička filozofija, prikazuje strateške ciljeve kojima je težio te raščlanjuje njegove pojedine odluke, pa i uporabu vojne sile.

Autor smatra da je Izetbegovićeva politička strategija težila  ostvarenju jasno definiranih ciljeva, kojima su zapreka bile velikosrpska politika i agresija, zahtjevi Hrvata za federalnim uređenjem BiH i međunarodna zajednica sa svojim mirovnim planovima i uvjetima koji nisu bili kompatibilni s ciljevima muslimanskoga vodstva.

Tuđman se bavi i motivima koji su doveli do muslimansko-hrvatskog sukoba i ciljevima koje je muslimanska politika namjeravala ostvariti ulazeći u sukob s HVO-om, kako bi, prema autorovim riječima, demontirala političku strukturu HVO-a, odnosno ukinula Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu.


***

"Izetbegović je htio biti lider 'građanske Bosne i Hercegovine' - piše Tuđman – a bio je lider samo Muslimana, muslimanskoga naroda, dok Hrvatima i Srbima nije priznavao ni stutus nacionalnih manjina. Zato su njegovi ideali bili konfuzni u provedbi, nepošteni prema druga dva naroda, neiskreni prema međunarodnoj zajednici. Zagovarao je ravnopravnost Hrvata, Muslimana i Srba u BiH a nije im priznavao pravo na konstitutivnost i suverenost, nije pristajao na federalno uređenje jer je smatrao da je Bosna i Hercegovina prvenstveno država muslimanskoga naroda… Sa takvim stavovima i politikom Izetbegović se upustio u rat protiv Hrvata, a da ni u jednom trenutku nije bio spreman preuzeti odgovornost za posljedice rata u koji se upustio."

Čitalac u faktografiji i Izetbegovićevoj doktrini nalazi i zanimljive paralele između Izetbegovićeve doktrine i Miloševićeve politike stvaranja jedne države (Velike Srbije ili Srboslavije) u kojoj će živjeti svi Srbi, Srbi u Srbiji i Srbi dijelom raspršeni u federalnim jugoslavenskim republikama. … Nakon čitanja Tuđmanova rukopisa jasna je - usprkos svim mutežima - srž Izetbegovićeve politike i cilj njegovih nastojanja: ostvarivanje islamske, muslimanske dominacije u unitarnoj državi BiH.

Nikakva federacija, konfederacija, nikakvi različiti nacionalni entiteti nisu dolazili u obzir. BiH mora biti, smatrao je, jedinstvena zajednica građana koji u njoj žive, a pošto su Muslimani najbrojniji njihov status biva praktički privilegiran i dominantan u svim područjima. Usprkos populističkim proklamacijama o ravnopravnosti i jednakosti naroda koji u BiH žive. Razumljivo da ta dominacija razumijeva i dominaciju islama, vjere koju je Izetbegović upio u mladosti školujući se u prestižnim islamskih središtima.

Akademik Davorin Rudolf

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.