Friedrich W. J. Schelling
Filozofija umjetnosti
- Nakladnik: Hrvatska sveučilišna naklada
- Prijevod: Marijan Cipra
- 10/2008.
- 384 str., meki uvez
- ISBN 9789531691819
- Cijena: 23.89 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
«Ja sam uvjeren da je najviši akt uma, onaj u kojem on obuhvaća sve ideje, estetički akt, da su istina i dobrota zbratimljene samo u ljepoti. Filozof mora posjedovati isto toliko estetičke snage kao i pjesnik. Filozofija duha jest estetička filozofija».
Schelling za ideju ljepote otpočetka zahtijeva centralno mjesto. Koliko je takav zahtjev ozbiljno mišljen pokazuje i čovjekova moć koja je proizvodi, poezija, stavljena nad sve druge znanosti i umjetnosti. To ponajprije u historijskoj perspektivi: kao što je pjesništvo bilo na početku učiteljicom čovječanstva, tako će ono biti i na kraju. Schelling izrijekom kaže da onda i filozofija mora pred njime odstupiti.
Umjetnost je prikaz beskonačnog u konačnom, općega u posebnome. Indiferencija subjektivnog i objektivnog za filozofiju je predmet intelektualnog zrenja, ali u umjetnosti ona je neposredno dana i zato je umjetnost »dokument« filozofije. Filozofija za Schellinga ima svoje načelo i svoju svrhu u apsolutu, indiferenciji subjektivnoga i objektivnoga, realnoga i idealnoga. Budući da umjetnost u konačnom ostvaruje tu indiferenciju, umjetnost može biti nazvana »organonom« filozofije. Kao dokument i organon filozofiranja umjetnost i razumijevanje umjetnosti čine bitni dio filozofije.(...)
Umjetnost zat stoji s filozofijom na jednoj visini: obje prikazuju apsolut, one su njegove preslike koje u umjetnosi bivaju obkektivne. Ali umjetnost ih ima stalno samo u protuslici, u filozofiji one su nazočne kao praslike.(...)
“Filozofija umjetnosti” središnje je Schellingovo djelo jer stoji po sredini između filozofije prirode i filozofije mitologije i objave. Po nesvjesnoj umjetničkoj produkciji umjetnik stvara poput prirode, a kao sadržaj mu je dana, svjesno, mitologija pa onda i objava. Da je izvor umjetnosti mitologija, to je Schellingova originalna zamisao koju on dosljedno provodi u svom filozofiranju. Filozof mora imati, da bi dohvatio ideje, snagu umjetnika i po tome je umjetnost 'conditio sine qua non' istinskog filozofiranja.
Umjetnost, filozofija i religija tri su vida pojavljivanja onog duhovnog u vremenu i usko su uzajamno povezane upravo kroz umjetnost, koja daje oblik onoga beskonačnoga u konačnome. Niti filozofija niti religija ne mogu bez umjetnosti i zato estetski moment povezuje i čini srodnim sve tri duhovne potencije. I Bog sam, kako nas podučava filozofija objave, uzima na sebe estetski lik, utjelovljujući se i bivajući osjetilno prisutan u punini vremena. (Iz predgovora : Marijan Cipra)
Schelling za ideju ljepote otpočetka zahtijeva centralno mjesto. Koliko je takav zahtjev ozbiljno mišljen pokazuje i čovjekova moć koja je proizvodi, poezija, stavljena nad sve druge znanosti i umjetnosti. To ponajprije u historijskoj perspektivi: kao što je pjesništvo bilo na početku učiteljicom čovječanstva, tako će ono biti i na kraju. Schelling izrijekom kaže da onda i filozofija mora pred njime odstupiti.
Umjetnost je prikaz beskonačnog u konačnom, općega u posebnome. Indiferencija subjektivnog i objektivnog za filozofiju je predmet intelektualnog zrenja, ali u umjetnosti ona je neposredno dana i zato je umjetnost »dokument« filozofije. Filozofija za Schellinga ima svoje načelo i svoju svrhu u apsolutu, indiferenciji subjektivnoga i objektivnoga, realnoga i idealnoga. Budući da umjetnost u konačnom ostvaruje tu indiferenciju, umjetnost može biti nazvana »organonom« filozofije. Kao dokument i organon filozofiranja umjetnost i razumijevanje umjetnosti čine bitni dio filozofije.(...)
Umjetnost zat stoji s filozofijom na jednoj visini: obje prikazuju apsolut, one su njegove preslike koje u umjetnosi bivaju obkektivne. Ali umjetnost ih ima stalno samo u protuslici, u filozofiji one su nazočne kao praslike.(...)
“Filozofija umjetnosti” središnje je Schellingovo djelo jer stoji po sredini između filozofije prirode i filozofije mitologije i objave. Po nesvjesnoj umjetničkoj produkciji umjetnik stvara poput prirode, a kao sadržaj mu je dana, svjesno, mitologija pa onda i objava. Da je izvor umjetnosti mitologija, to je Schellingova originalna zamisao koju on dosljedno provodi u svom filozofiranju. Filozof mora imati, da bi dohvatio ideje, snagu umjetnika i po tome je umjetnost 'conditio sine qua non' istinskog filozofiranja.
Umjetnost, filozofija i religija tri su vida pojavljivanja onog duhovnog u vremenu i usko su uzajamno povezane upravo kroz umjetnost, koja daje oblik onoga beskonačnoga u konačnome. Niti filozofija niti religija ne mogu bez umjetnosti i zato estetski moment povezuje i čini srodnim sve tri duhovne potencije. I Bog sam, kako nas podučava filozofija objave, uzima na sebe estetski lik, utjelovljujući se i bivajući osjetilno prisutan u punini vremena. (Iz predgovora : Marijan Cipra)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
