Metropola je opasno mjesto za pisce i novinare - nekoliko ih je stradalo u atentatima, a još više u zagonetnim nesrećama. Policija brzo otkriva da su svi unesrećenici bili čitatelji Igora Rajkija pa ga treba pronaći jer je on ili opasni manijak koji ubija vlastite čitatelje ili je pak, možda, sam sljedeća žrtva serijskog ubojice. No njemu ni traga na književnom tržištu…  

Uporni policijski inspektor, uz pomoć Borisa Becka kao policijskog psa, ipak malo-pomalo steže obruč oko Rajkija. Trag vodi na Književnu burzu i njezinu vagu. Naime, najuspješniji pisci više ne pišu knjige, nego izdaju dionice za obožavatelje. Sukladno svojoj težini. Inspektor potom dolazi i u Akademiju u kojoj generalica Zagorka (uzgred, koja je Becku preko veze dala posao na geodetskoj izmjeri da mu djeca imaju što jesti) nadzire izradu katastra nekretnina iz najvećih djela hrvatske književnosti kako bi prezadužena država mogla dobiti hipotekarne kredite. Navodno se tajna krije s druge srane Bašćanske ploče. Usprkos svemu stvarnosnom, nadu u razrješenje misterije daje mu velečasni Pomoćni Sudac…

Prije nego Rajkija zgnječe zidovi vlastite sobe i dotuče ga tjeskobom mudri Štakor, čak i prije nego se Beck uguši u kaljuži na Farmi pisaca, u pogodnu za industrijsku preradu sentimentalnih sjećanja, stvarnost će biti potkopana. Taj, što očekivati od zbilje u kojoj su npr. tipkovnice ugrađene u fotelje tako da pisci pišu stražnjicom?

U velikoj završnici pokazat će se da ništa nije onakvo kakvim se čini: ni Akademija, ni Narodna banka, ni generalice, ni nacije, a o piscima da i ne govorimo. Narod će otvorenog srca krenuti na Uznesenje Sabora ne bi li se dokopao kinte za preživljavanje… Nije dolično ili uputno govoriti o tome.

Boris Beck i Igor Rajki rođeni su obojica u Zagrebu 1965. i autori više proznih knjiga. Igor Rajki jedan je od pisaca kazališnog omnibusa "Zagrebački pentagram" koji upravo postavlja Paolo Magelli u Zagrebačkom kazalištu mladih, a Boris Beck urednik je u Nacionalu

Boris Beck rodio se 1965. u Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu. Kao novinar i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu, a sada je zaposlen kao docent na Studiju novinarstva na FPZG. Autor je dva romana – "Pandorina kutija" i "Ne bih o tome" (u suradnji s Igorom Rajkijem) – jedne knjige pripovijedaka ("Metak u srcu Svetog Augustina", objavljene osim u Hrvatskoj i u Srbiji i Bugarskoj) te dviju knjiga eseja ("Krila u koferu" i "Mrtvaci pod poplunom"). Bio je urednik u više časopisa za kulturu, književnost i znanost – Gordogan, Fantom slobode, Autsajderski fragmenti, Knjigomat, Op. a. – a također i u izdavačkim kućama Durieux i AGM. Suradnik je Hrvatskog biblijskog društva kao stilski redaktor novog prijevoda Svetog pisma. Dobitnik je više književnih nagrada i stipendija Ministarstva kulture za poticanje vrijednog stvaralaštva.

Igor Rajki (1965., Zagreb) svestran je autor prepoznatljivo nekonvencionalnog stila. Piše kratke proze, romane, drame i eseje te knjige za djecu i mladež. Izvedeno mu je nekoliko dramskih komada, a u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija više radio-igara. Zastupljen je i u nekoliko antologija.

Dobitnik je nagrade za roman književnog časopisa Nomad te dviju nagrada za kratku priču Zlatko Tomičić (Karlovac, 2008. i 2010). Njegov dramski tekst za djecu "Čarobnjak" dobio je prvu nagradu na Ogulinskom festivalu bajki 2010. Jedan je od autora u nagrađivanom dramskom omnibusu "Zagrebački pentagram" (ZKM 2009.). Za proznu knjigu "Posuđene ispričnice" (2011.) dobio je godišnju Nagradu Grigor Vitez. Njegov roman "Detektor istine" (2012.) bio je u užem izboru za nagradu „Meša Selimović“. Bio je i finalist književne nagrade “J. P. Kamov” s romanom "Puteni nametnik" 2015., a dva puta ušao je u finale nagrade T-portala za najbolji roman.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.